Tko puno živi, čita i prati zapisano ili vjerno ispričano, može mnogo toga i potvrditi na svoj način. Danas je prebogato vrijeme s brojnim informacijama o mnogim pitanjima i temama.
Neki pisci i zapisničari, te autori starih priča objave i snime mnogo toga zanimljivog iz proteklih vremena. Nešto ostaje za povijest, pa i uvjerljive priče pojedinih starijih osoba.
Vrijeme je kada se ljudi manje sastaju i razmjenjuju mnoge događaje iz sadašnjih i prošlih vremena. Ipak, nije sve palo u zaborav, pa ni stare priče u selima i ruralnim područjima koja ipak pomalo oživljavaju.
Pred grudsku Raštikijadu na kratko su nas pozvali neki malo stariji s posuške Vučje glavice radi malog zapisa za portal. Dida Alojz, zvani Aka i susjedi pričali su kako Vučja glavica sada ima svega za normalan život.
Nekada nije bilo niti jednog auta, a sada je pred svakom kućom najmanje tri, kazuju mještani Vučje glavice, malog sela koje ostaje „na nogama“. Kada treba nešto novo uraditi za taj kraj uvijek slijedi razgovor i dogovor.
Volim sjesti sa svojima pod ovu veliku i zdravu lipu. Usadio sam je kao momčić prije skoro 70 godina i mnogo puta sjednemo pod lipu, jedemo samo domaće, pričamo stare i novije priče, a lipa sve to „sluša“ i unese u svoje grane i lišće i svoj lipov list za čaj, priča dida Aka.
Navrate i u unučad pa ponešto dometnu. Susjedi navrati na kavu, a poneko dometne – Aka, mi gledamo seriju „Pod lipom 35“, a tvoja je lipa i priča „Pod lipom 70“, jeli tako? A Aka potvrdi kako je lipa velika preko 50 metara i pod njom se slažu i stare i nove priče koje bi se mogle „pretvoriti“ u dugu tv seriju.
Posuski.info (pc)
