Procjenjuje se da blizu 60 posto stanovništva BiH živi na selima i manjim lokalnim zajednicama, živi se većinom od poljoprivrede, a broj zaposlenih muškaraca u ruralnim područjima daleko je veći od žena.
U selu Zagorice u blizini Visokog žene kažu kako nisu nezaposlene, jer posla ima i previše. Poručuju, da onaj tko radi na selu i danas može lijepo živijeti, donosi N1.
Preko 120 duluma zemlje, tri krave, ovce, svinje, kokoške svakodnevna su obveza Tereze Sesar. Vožnja traktora samo je dio njenih dnevnih aktivnosti.
“Ujutro ustajem u pet sati. Namirim krave, dam brašno, sve što ide. Onda uđem u kuću, pročitam novine. Imamo grupu kuhari, tu sam jer kuham svašta. Onda ponovno izlazim u osam sati, ovcama nosim brašno, drva donesem u kuću, i onda je kava u devet sati”, priča Tereza Sesar.
Kavu pije s prijateljicom Slavicom. To je njihov ritual.
“Pijemo kavu, jedno jutro kod mene, drugo jutro kod nje, i moja svekrva nam se priključi kada je i ona kući”, kaže Slavica Galić.
Raspoloženu svekrvu Anku zatekli su u kuhinji.
“Ovo su mi prijateljice”, kaže Ana Galić kroz smijeh.
Anka pravi rezanca-pilav, koji će nositi rodbini u Austriju. Kaže kako mu se obraduju.
“Volim raditi’, ali ne volim kopat’. Samo kućne poslove, pletem pape, i eto”, dodaje ona za N1.
Iako u nekada velikom selu Zagorice živi tek nekoliko domaćinstava, trude se da bude živo. Ugodnim ga, kako kažu ove žene, čine dobra domaća hrana, piće i druženje.
“Svaka srijeda navečer, ima nas šest parova, traje 20 godina to druženje, možda i više. I svaka srijeda je kod nekoga”, priča Slavica.
Teško im pada odlazak ljudi iz sela, posebno njihove djece. Tereza ima dva sina i dvije kćerke.
“Mislim da je lakše djecu na selu odgojiti nego u gradu. Puno je teže ljudima, jer ne mogu djeci zadati neku obvezu. Kod mene su djeca radila, baš su radila”, kaže Tereza.
Svi su tijekom školovanja napustili Zagorice. Dvoje živi u Austriji, a dvoje u Kiseljaku.
“Moj sin je direktor, ali i danas kad ga nazovem i kažem: ‘Sine, sjeno se balira, može li netko doći?, on mene nazove i kaže: ‘Dolazim, radim do pet’”, dodaje ona.
Osim radova, u Zagorice se stiže i u vrijeme blagdana. Poseban je to izazov za ove žene, ispuniti želje djeci i unucima.
