Nakon novonastale bizarne situacije u Hrvatskoj katoličkoj zajednici (župi) Stuttgart-Feuerbach sve više izlazi na vidjelo devijantno ponašanje Župnog (Pastoralnog) vijeća i stvarna narav njihova djelovanja, piše Fenix magazin.
Nakon novonastale bizarne situacije u Hrvatskoj katoličkoj zajednici (župi) Stuttgart-Feuerbach sve više izlazi na vidjelo devijantno ponašanje Župnog (Pastoralnog) vijeća i stvarna narav njihova djelovanja, piše Fenix magazin.
– Nakon što je u nedjelju u crkvi Sv. Josefa u Feuerbachu na sv. misi na hrvatskom jeziku propovijed održao laik Ivan Bošnjak, svaki Hrvat vjeran Bogu i svom narodu u želji za dobrom svoje zajednice bi se debelo trebao zamisliti nad svojim radom i posljedicama koje su plod njegovog djelovanja ako u toj Zajednici svećenik odlazi, a propovijeda laik. To uz ostalo u svojim porukama šalju potpisnici peticije vjernika u kojoj se traži raspuštanje Župnog vijeća u Feuerbachu na čelu s Katarinom Marić.
Sada je i više nego jasno zašto su hrvatski katolički svećenici napustili svoju službu i koje su stvarne težnje Župnog vijeća HKZ Stuttgart – Feuerbach, koje se do sada svim silama branilo i trudilo prikazati svećenike kao glavne krivce, a sebe kao nevine spasitelje župe. Sada su, tvrde potpisnici peticije, maske pale i nema više prostora ni za kakve obmane.
Potaknuti mnogim pozivima šokiranih vjernika novinari Fenixa razgovarali su s dva bivša člana Župnog (Pastoralnog) vijeća HKZ Feuerbach koji su nedavno podnijeli ostavke i koji kažu kako s ovakvim ishodom nisu začuđeni.
Što kažu Hrvati iz Feuerbacha?
Novinari portala Fenix-magazin željeli su također doznati je li itko iz Biskupije ili stuttgartskog Dekanata došao među hrvatske vjernike u Feuerbach te saslušao i njihovu stranu priče. Na ta i ostala pitanja upućena u dopisima od strane Fenix-magazin stuttgartskom Dekanatu i Biskupiji još nisu dobili nikakav odgovor. Dok Dekanat uopće na šalje nikakve odgovore na upućena pitanja mailom, iz Biskupije pišu da odgovore na njima upućena pitanja potraže od tajništva Dekanata.
Što se između ostaloga događalo u Feuerbachu ispričali su Marin Mokrović i Anita Majić, bivši članovi Župnog vijeća koji su iz tog Vijeća istupili „nakon što su vidjeli nepravilnosti koje su se događale“.
Marin Mokrović kaže kako on kao bivši član Župnog vijeća, od ulaska do istupanja iz Vijeća, nije prestajao biti zbunjen i začuđen postupcima pojedinaca u tom Vijeću prema hrvatskim svećenicima župe Feuerbach.
-Već na uvodnoj, konstituirajućoj sjednici Župnog vijeća Katarina Marić je počela s otvorenim izjavama o tome kako bivši župnik fra Ante Bilić ne radi dobro svoj posao, da on nije više za to, da je prestar. Uz to se Vijeće Feuerbacha htjelo odvojiti od Župnog vijeća Bad Cannstatta. I to je odmah traženo na prvoj sjednici. Ali je taj prijedlog odbijen jer prethodno nije bio uvršten u dnevni red. Taj detalj je zanimljiv jer se sada, kada su u problemu, upravo hvataju za Župno vijeće Bad Cannstatt kao zadnju slamku spasa i žele spajanje s njima i medijaciju. Vijeće u Feuerbachu se sastojalo od 10 vijećnika, 7 vijećnika (Katarina Marić, Stefanie Milaković, Branko Bagić, Ruža Soldo, Vesna Prskalo, Milenko Vrljić i Dijana Bošnjak, op.FM) koji su i prije bili u vijeću i 3 nova (Marin Mokrović, Anita Majić i Ante Budimir, op. FM). Prvih 7 je cijelo vrijeme komuniciralo međusobno i dogovaralo se i prije sjednica, tako da nas 3 nova člana nismo imali nikakve šanse kako bi se nešto izglasalo. Nakon što je nas troje vijećnika nedavno i izašlo iz vijeća, ostalih 7 članova i dalje se drže zajedno iz mnogima nepoznatih razloga, kaže Mokrović.
Na pitanje može li konkretnije opisati rad Vijeća Mokrović kaže:
– Kako je vrijeme prolazilo, na sjednicama se sve više situacija zaoštravala. Sukobi su ranije najčešće bili između tadašnjeg župnika fra Ante Bilića i užeg vodstva vijeća. Oni fra Antu nisu poštovali kao župnika i voditelja Hrvatska katoličke zajednice. Osobno sam stekao dojam kako se prema njemu odnose kao prema nekom balavcu ili potrčku koji bi trebao služiti njima u Župnom vijeću. Za mene i za nove vijećnike ta je situacija bila neprihvatljiva i mi smo često dolazili u sukobe s ostalim vijećnicima, koji su nas pokušali uvjeriti da oni sve rade dobro, a da je fra Ante u krivu. Situacija je eskalirala kada je donesena odluka biskupije da fra Ante Bilić i fra Frano Milanović-Litre moraju otići. A morali su otići zato što je vrh Župnog vijeća pisao hrpetinu pritužbi dekanu i biskupu na rad fra Ante. Ja sam čuo da je bilo na stotine dopisa protiv njega. Stotine dopisa od jednog Župnog vijeća, od nekoliko osoba, koje vjerojatno imaju neke druge interese, a to nije služenje hrvatskoj Katoličkoj crkvi i našem spasitelju Isusu Kristu, nego upravo suprotno. Mišljenja sam kako je njima bilo važnije služenje vlastitim interesima te imati moć predsjedavanja u svojim rukama, bez tamo nekog svećenika kojega i ne trebaju. S druge strane, ovih 7 od 10 članova župnog vijeća u Feuerbachu su zapravo uvijek djelovali i odlučivali kao jedna osoba, a voditeljica Župnog vijeća Katarina Marić je u svemu bila kolovođa. I nažalost je situacija s tužbama i dopisima dekanu i biskupiji dovedena do te točke da župnikov glas vrijedi samo kao jedan glas među ostalih 10 članova Župnog vijeća. Ako imate njih 7 koji imaju svoje interese i ciljeve i koji uvijek djeluju i odlučuju kao jedna osoba, onda imate zapravo situaciju da to vijeće upravlja sa svime, da je župnik samo izvršitelj naredbi odozgo, u ovoj priči dviju bankarica koje s ostalim klanom dirigiraju i upravljaju sa svime. Tako i s novcem u HKZ Feuerbach. Sve se njih moralo pitati, i ništa se nije moglo odlučiti bez njih, pa ni najbanalnija stvar. Istodobno, oni s druge strane voditelju župe, tj. župnika ne odgovaraju ni za što niti ga za što pitaju. Potpuni apsurd! Sazovu sjednicu, stave nešto što žele na dnevni red, glasaju o tome, i s obzirom na to da je većina glasova ionako njihova, oni od župnika i cijelog pastoralnog tima traže da se te njihove odluke sprovedu u djelo. Ako se župnik tome suprotstavi, slijede tužbe i dopisi Dekanatu i Biskupiji da se navodno krše njihova prava, da se ne poštivaju odluke većine itd…, kaže Mokrović.
Na pitanje kako sada funkcionira rad župe, Mokrović odgovara:
-Ovdje nažalost već duže vremena nema župnika. Župu nam vode bankarice i drugi laici koji o pastoralu pojma nemaju. Niti su kvalificirani, niti žele suradnju. Imaju svoju „župnicu“, u sve se diraju i sve imaju u svojim rukama. Svećenik je kod nas tako postao obični fikus. Oduzeto mu je sve, i nikakva prava nije imao. Drugi su zasjeli na njegovu „župnu stolicu“, a narod o tome sve donedavno pojma nije imao. I onda se čudimo što nam svećenici odlaze. Eto zašto odlaze. Ne smiješ biti ono što jesi. Odmah ti se pokaže tvoje mjesto, ako nećeš – tužba. I žalosno je što Biskupija, tj. stuttgartski dekan sve to podržava. Na silu nam nameću svoj njemački laički koncept, koji je za nas i naš hrvatski mentalitet, pa ako hoćete i za naše poimanje vjere, neprihvatljiv. Ja ću se osobno prije ispisati iz crkve u Njemačkoj, neću plaćati crkveni porez, nego li prihvatiti ovakvu vrstu desakralizacije svećenstva. Za mene je svećenik – Svećenik s velikim slovom „S“. On je izabran, posvećen i postavljen kao pastir naroda, a ne mi kao laici. Ovo je čisto ponižavanje i nepoštivanje samog ustrojstva Crkve. Mi članovi Župnog vijeća smo pozvani da budemo savjetodavno tijelo, savjet i pomoć svojim svećenicima, njima na korist, za zajedničko dobro naše župne zajednice.
Ali ponižavati svećenika i oduzeti mu ulogu pastira, staviti ga na razinu jednog laika i reći ono što je gospođa Katarina Marić rekla našem svećeniku ovdje na ispomoći: „Ti i ja smo jednaki, radit ćeš što ti ja kažem“. Mogu li naši sugrađani i župljani zamisliti da se netko u njihovo ime tako ponaša prema hrvatskom svećeniku? To je toliko degutantno da nemam riječi i mislim da je svakome jasno što se ovdje događa. Pitam sve vas koji ovo čitate da ste na mjestu tog svećenika koliko dugo biste to trpjeli? Svo to svoje degutantno ponašanje gđa. Marić pravda svojim htijenjem „dobra za župu“! Nevjerojatno je i to da dotična stalno javnosti pokušava odati dojam da bez nje u župi ničega ne bi bilo. Njene tvrdnje su smiješne i tragikomične jer svi mi znamo jako dobro da je naša župa sasvim uredno funkcionirala i bez njezine „velike pomoći“ i da je vjeronauk postojao i prije nje i da su svećenici sve svoje dužnosti obavljali davno prije vladavine Katarine Marić. Jedina razlika koju je ona donijela svojim neprestanim uplitanjem je nered, nemir, raskol, peticiju, negativnu medijsku pozornost, gubitak svećenika i naposljetku propovijed laika. Pitam se kako to da susjedna Hrvatska katolička župa Bad Cannstatt funkcionira uredno, a nemaju Katarinu Marić. Mora biti da oni nemaju nikakve aktivnosti, krenuvši od vjeronauka kojim se ova toliko diči i koji ima svaka zajednica od kada je Crkve i svećenika! Žalosno je da gđa Marić radi budale od svih nas, cijelog vjerničkog naroda, Crkve i svećenika dajući sebi na važnosti za osnovne aktivnosti koje postoje u svakoj župi kao da ih je ona osobno tek izmislila i sprovela u djelo. Očito ćemo se uskoro upoznati i s toplom vodom koju je ona donijela u ovo za nju zabačeno bušmansko selo, kaže Mokrović.
Na pitanje kako opisuje smjene i ostavke župnika te zašto se to događalo, kaže:
– Nažalost, fra Ante je morao otići, a s njime i fra Frano, obojica dobri svećenici jer nisu bili dovoljno sposobni po procjeni predsjednice vijeća gđe Marić. Njihove propovijedi su bile toliko snažne i ohrabrujuće, za nas vjernike koji smo dolazili svake nedjelje u crkvu. Evo, sad propovijeda laik pa napuštamo tu istu crkvu. Predsjednica vijeća je do prije par tjedana bila na dvije mise unazad dvije godine. Obrazloženje kada je otišao fra Ante je bilo da je bio odličan svećenik, ali nije našao zajednički jezik s vijećem, pa je morao ići, a fra Frano je bio kolateralna žrtva. Meni je potpuno nerazumljivo da jedan župnik mora ići radi neslaganja s vijećem, a narod ga voli i prihvaća. Zamislite tu situaciju u Hrvatskoj. Ljudi bi rekli da to definitivno nije normalno.
Nakon njihova odlaska došao nam je mladi fra Ivan Grubišić. Fra Ivan je također dobar duhovnik, prekrasne propovijedi ima, mlad je i svećenik puna duha. Čovjek bi rekao „Bogom dan za svaku zajednicu“. Ali i njega su uspjeli otjerati, ovaj put im je trebalo puno manje nego za fra Antu, samo dva mjeseca. I to zato što fra Ivan od početka nije pristao na njihove igre koje su mu dotiče priredile za dobrodošlicu. A kakve je samo lijepe planove imao fra Ivan, za vjeronauk, za rad s našom djecom, prvopričesnicima, krizmanicima, s mladima. Ali naravno, ni on im nije valjao, jer on navodno ne želi surađivati s njima. Problem je upravo u tome što s njima nema suradnje, nego jedino možeš plesati kako one sviraju, a što nije suradnja nego nametanje, kaže Mokrović nastavljajući:
-Što će sada biti, što je alternativa, pa mi opet nemamo župnika, ne znamo hoće li biti misa u nedjelju, tko će voditi vjeronauk… Neke gospođe me pitaju tko će blagoslivljati domove, tko će biti na pogrebima, tko će voditi ovu zajednicu, tko će nam doći kada sve svećenike otjeraju odavde? To što oni govore da nisu ništa skrivili, mogu objesiti mačku o rep. Ja sam bio dio tog istog župnog vijeća, vidio sam kako se stvari odvijaju i kako se odluke donose, i kako se odnosi prema našim svećenicima. Odluke se donose bez prisustva svećenika i njemu se samo pošalje sto se odlučilo! Prema tome, to što dekan i biskupija govore u svojoj izjavi da nije bilo nikakvih ili nedovoljno nepravilnosti, jednostavno ne drži vodu. Ja sam tome svjedok. Mogao bi mnogo toga nabrojiti, čak i nešto što bi dokazalo nešto potpuno suprotno od onoga što biskupija i dekan u svojim obavijestima iznose.
I u peticiji stoji kako je u radu Župnog vijeća bilo nepravilnosti? Kakvih nepravilnosti i koje vrste?
-Na ta i na još mnoga pitanja odgovor će morati dati Vijeće u Feuerbachu kada za to dođe vrijeme. Oni i dalje drže svoje stolice u Vijeću i ne žele istupiti, premda bi to uveliko pomoglo rješavanju situacije. Meni je fascinantna upornost i grčevitost kojom drže svoje pozicije, dok naši župnici odlaze. Njih uopće ne zanima volja naroda koji želi da odstupe sa svojih pozicija, kako bi se stvari konačno smirile i dobili novog župnika. Mnogi ne razumiju što je to što jednog svećenika može natjerati da nakon dva i pol mjeseca sam dadne ostavku. I to nakon što su već dva svećenika zbog istog župnog vijeća morali napustiti župu. Očito debela nepravda i mnoštvo (financijskih) razloga. Svećenici ne odlaze tek tako sa župe. Pogotovo ne na vlastitu inicijativu. Meni je razlog poznat, i ja bih isto tako postupio kao i fra Ivan. Tu više čovjek, a ni svećenik ne može sam učiniti ništa. Ovo je doslovno slučaj za Vatikan. Neka se svatko za sebe zapita, biste li vi osobno, pa i da ste najpravedniji, ostali u župnom vijeću jedne župe koju su napustila tri svećenika??? Svakome od nas bi to ipak bilo previše i mislim da bi većina istupila iz vijeća te prepustila svoja mjesta drugima. Ako ništa ono iz razloga da pokažu kako žele mir u zajednici i svome narodu, a ne moć od koje ne odustaju, dok se župa raspada! Ali, to se ne događa i mislim da to puno govori o njima.
Pitam se samo zašto dekan msgr. Hermes toliko stoji iza njih, zašto ih toliko štiti? Isto je nejasno zašto se cijelo vrijeme iz Feuerbacha u ovaj problem pokušava uvući i vijeće iz Bad Cannstatta. To Vijeće, sa svim svojim članovima radi savjesno i odgovorno svoj posao i pomaže probitku svoje zajednice. Baš kako bi jedno vijeće i trebalo raditi. Oni rade kao jedno savjetodavno tijelo, koje se ne petlja u vlast, nego svojim savjetima pokušava pomoći župniku, što odlično funkcionira. Kako to da jedno župno vijeće nema apsolutno nikakvih problema u dogovorima sa svećenikom, dok drugo župno vijeće stalno ima problema s tim istim svećenikom…Isto tako su vjernici nezadovoljni odlaskom fra Ivana pisali na desetke mailova biskupu i dekanu. Svi s istim pritužbama na vijeće i s razočarenjem da je još jedan svećenik otišao od nas. Nažalost, smo svi dobili isti odgovor, ali baš svi isti, znači da mailovi nisu ni kako treba pročitani nego je samo isti copy/paste poslan na sve adrese. Toliko o tome koliko je njima stalo do druge strane priče. Tko je od njih, nakon mojih dopisa u biskupiju, mene kao bivšeg člana tog istog problematičnog Župnog vijeća pozvao na razgovor i saslušao, pitao, uvažio činjenicu da iznutra mogu potvrditi mnoštvo nepravilnosti u radu, funkcioniranju i ophođenju Vijeća sa župnikom i drugo? Nitko!, izravan je Marin Mokrović.
Njegove riječi potvrđuje i Anita Majić, koja je također istupila iz Župnog vijeća.
Na ove Marinove riječi mogu još samo dodati i reći kako ponašanje predsjednice Župnog vijeća Katarina Marić te njezino ponašanje i pristup prema ranijim svećenicima fra Anti i fra Frani uopće nije primjeren za njezinu funkciju. Uzet ću kao prvi primjer našu prvu sjednicu sa Župnim vijećem Bad Cannstatt kad je Katarina Marić rekla da je već sve dogovorila i riješila s Dekanom što i kako će biti! Bez da smo imali sjednicu i bez znanja fra Ante Bilića. Kad ju je fra Ante pitao kako ona to može odlučiti bez njegova znanja, ona je samo rekla kako ona to smije i ne mora nikoga pitati. Tko bi se od nas iskrenih vjernika kome je stalo do Boga, crkve i svećenika tako bahato postavljao…Kao drugi primjer bih spomenula našu sjednicu sa Župnim vijećem iz Bad Cannstatta. Tad je Katarina Marić sjela na stol, okrenula leđa fra Anti, a noge stavila na stolicu i tako htjela voditi sjednicu. Svima nama je zbog toga bilo neugodno umjesto njoj samoj. Takvo ponašanje samo za sebe govori dovoljno o osnovama kulture i njezinom kaubojskom pristupu rješavanja problema.
Čuli smo kako raniji župnik, kao ni njegov nasljednik, nisu imali pristup Facebook stranici župe koju vode? Je li to istina i je li to uobičajeno?
Istina je i to nije ni uobičajeno, a nije ni normalno. Još prije svih ovih događanja netko je blokirao stranicu naše župe. Bilo je to prije Uskrsa, tako da Fra Ante osobno nije mogao nikakve obavijesti staviti na župnu stranicu. Tek nakon što se Fra Ante obratio dotičnim osobama, stranica nije više bila blokirana, ali on ni dalje nije imao pristupa. Napominjem i da novi župnik fra Ivan od prvog do zadnjeg dana službe nije dobio pristup Facebook profilu naše župe i nije mogao znati što se tamo objavljuje iako je više puta tražio da mu se daju lozinke i omogući pristup javnim stranicama župe kojoj je voditelj. Pitam vas tko bi od vas pristao voditi bilo kakvu firmu, a bez da zna što se javno o toj firmi objavljuje. Na kraju ću dodati kako je bez znanja nas troje vijećnika odlučeno je da fra Ante i fra Frano moraju otići. Ali zašto i što su napravili? Na ta pitanja nikada nisam dobila odgovor od ostatka vijeća.
Fra Ante Bilić je, koliko smo obaviješteni, o nepravilnostima u radu Vijeća pisao i dekanu msgr Hermesu?
Da, dok je fra Ante još bio župnik u Feuerbachu zamolio je dekana Hermesa da sve razmotri i zaštiti ga jer je sumnjao kako može doći do ovoga. Ali dekan msgr. Hermes to nije učinio. Umjesto toga dekan Hermes je za sve krivio fra Antu, kao što danas krivi novog župnika fra Ivana. Fra Ivan je sve napravio kako bi spasio našu župu. Kada kažem „spasio“ onda mislim da je htio red i mir i da napokon kao svećenik može normalno funkcionirati i posvetiti se narodu. Ali na žalost to mu nije uspjelo jer nije htio prihvatiti „maćehe“ iznad sebe. Tko to molim vas odlazi sam od sebe s jedne tako velike i dobre župe nakon dva mjeseca? Odlazi onaj koji je stavljen pred zid gdje mora prihvatiti neprihvatljivo, ili tko trpi nama na izvanka nevidljivu nepravdu i teret u svakodnevnom radu. Zna se istina o njegovoj ostavci i odlasku, ali se stvari namjerno za javnost izvrću. Pametnome dosta. Očito nečiji ciljevi nadilaze pravdu i istinu, te i nas kao narod. Ništa više nije sveto.
Tko je najčešće na vezi s dekanom Hermesom iz Župnog vijeća?
-Uglavnom predsjedavajuća Župnog vijeća u Feuerbachu redovito je kontaktirala dekana Hermesa i s njim sve rješavala. Nas ostale vijećnike i župnika nitko ništa nije pitao. Danas se ponavlja ista priča kao kod fra Ivana. I na kraju ostaje činjenica da su uspjeli iz župe otjerati tri svećenika. Tako da mi sada pred Božićno vrijeme nemamo župnika. Zar to nije žalosno? Tko je sada lud doći na ovu župu i biti pudlica u habitu jedne Katarine Marić. Jer budimo pošteni, to je jedini način na koji Feuerbach može imati svećenika poslušnika. Koje li sramote za naš narod i našu Crkvu. Zašto one nisu otišle kao i nas troje vijećnika za dobro naše župe? Imali bismo danas svećenika i župnika za poželjeti. Meni nije do Vijeća pod svaku cijenu, sve ima svoje granice, a odlaskom fra Ivana moje su prijeđene. Izgleda da je nečija stolica iznad vjere, svećenika, Boga i naroda. Tu sve kategorije padaju. U ime neke „samoprozvane pravednosti“. Možda ona sebe vidi kao novu upraviteljicu župe, kao što to u ovom trenutku i je. Ona je postala ono što je nama do sada uvijek predstavljao župnik. Sve ide preko nje, sve odlučuje i organizira. Tako je bilo i dosad, ali sad djeluje bez prepreke. Riješila se „tereta“ svećenika i svoja je na svome terenu. O našim financijama sama sa svojim klanom odlučuje. I pitamo se zašto su i dalje na svojim pozicijama. Žele moć i vlast. Pa to sad imaju. Ne znam dokad oni misle da ćemo mi vjernici sve to trpjeti? Ja se samo pitam koliko zlobne neke osobe mogu biti? Kako dekan može vjerovati Katarini Marić i Stefanie Milaković, a sve svećenike optužiti i otjerati? Kako može zanemariti toliki broj pritužbi protiv njih i sve veće neprihvaćanje u narodu da te osobe ostanu na svojim pozicijama? Ne znam, ali vjerujem da ćemo uskoro svi i to doznati, kaže Anita Majić.
svabska posla.