Čudo sa svinjama ili opsjednuti Gerazenac (Mk 5,1-20; Mt 8,28-34; Lk 8,26-39) dogodilo se na onoj strani Genezaretskoga jezera/mora, i to u kraju gerazenskom (Mk 5,1), odnosno u gadarskom kraju (Mt 8,28) i u gergezenskom kraju koji se nalazi nasuprot Galileji (Lk 8,26). Razvidno je da trojica evanđelista imenuje kraj na svoj način, ali se ipak odnosi na jedno mjesto gdje se dogodio ovaj nezamislivi egzorcizam, tj. izgon zloduhova iz opsjednute jedne osobe, zapravo dviju opsjednutih osoba. Arheolozi su otkrili kamenu ploču ispisanu hebrejskim slovima i jezikom koja upućuje da se ta zgoda s opsjednutim čovjekom zbila u mjestu Kursi (Kheras, Gergesenes), što je ustvari na južnom dijelu Golanske visoravni do kojega je Isus sa svojima doplovio lađom.
I čim je Isus izišao iz lađe na obalu, najednom je došao neki opsjednuti čovjek s nečistim duhom koji živi u grobnicama nekoga obližnjega groblja i u okolnim špiljama. Prema Lukinu izvješću, “dugo vremena taj opsjednuti čovjek nije se uopće odijevao niti stanovao u kući, nego po grobnicama“. (Lk 8,27). I ta razgolićenost pokazateljem je njegova teškoga psihofizičkoga stanja. Kod Mateja imamo govor da su Isusu došle u susret u gadarskom kraju dvije opsjednute osobe koje su izlazile iz grobnica, a bile su veoma goropadne i kako su se ponašale pod utjecajem zlih duhova svjedoči sveti pisac pišući da nitko nije mogao proći od straha od njih tim dijelom toga kraja (usp. Mt 8,28). Očito, oni bi ih provocirali, napadali, psovali i slične riječi izgovarali, a možda su nekoga i udarali kad su tukli sami sebe od jake demonske opsjednutosti.
Često je bio u okovima i lancima ali je od svoje opsjednutosti kidao i okove i lance, te nitko ga nije mogao nikako ukrotiti. I isto tako su se ponašale one dvije opsjednute osobe spomenute kod Mateja. I noću i danju boraveći u grobnicama i po okolnim brdima i obali uz Galilejsko jezero stalno su vikali, urlali, udarali se kamenjem po prsima i ostalim dijelovima svoga tijela. Dijagnoza opsjednutosti, kao i vanjsko očitovanje, isti su kod jednoga i kod obojice opsjednutih.
Isus je, vidjevši ga takvoga, veoma opsjednutoga, rekao: “Iziđi, duše nečisti, iz ovoga čovjeka!“ Isto je to izgovorio i nad one dvije osobe. I potom ga je upitao kako mu je ime. Ovaj je odgovorio da mu je ime Legija, jer je u njemu toga časa bilo mnogo zloduhova. Legija je rimska vojna formacija koja se sastoji od pet tisuća vojnika. Pao je na koljena pred Isusom i molio ga zaklinjajući ga da ih ne istjera iz onoga kraja, što znači da se ipak volio s njima družiti unatoč svemu. To je pokazatelj ljudske slabosti kad se od nas traži korjeniti prekid suradnje sa zlim duhom. I pitao je Isusa, Sina Boga Svevišnjega, što on ima s njime, te ga je zamolio zaklinjući ga Bogom da ga ne muči. U okolici i po brdu i pod brdom uz jezero paslo je veliko krdo svinja, te su ga i zli duhovi zaklinjali da ih Isus pošalje i da uniđu u te svinje. To im je dopustio. Kod Luke stoji da su ga demoni zaklinjali neka im ne naredi vraćanje u Bezdan nego u svinje, što bi za njih trebalo biti prvo iskustvo (usp Lk 8,31).
Iz opsjednutoga su izišli nečisti duhovi i unišli u dvije tisuće svinja. Najvjerojatnije da je u svaku svinju ušao po jedan demon, a inače svi su oni bili u jednoj osobi, jednome nevoljnome čovjeku koji je dopustio da se to dogodi, odnosno bili su nečastivi i u dvjema osobama prema Mateju. Ako je u neku svinju ušlo više nečastivih, onda je određeni broj svinja ostao bez svoga demona i opsjednuća, ali jednako su zajednički urlali opsjednuti i neopsjednuti. To veliko svinjsko krdo zaletjelo se niz padinu i jurnulo u more, te se od toga urnebesa sa zlim dusima podavilo u jezeru, odnosno moru. To je bio strahoban prizor koji možemo sebi samo djeomično predočiti, a onaj stvarni doživljaj bolje je i ne osjetiti.
Vlasnici i čuvari svinja, svinjari netragom su pobjegli u svoje gradove i sela razglašujući ovaj čudesni događaj. Čudili su se tome svemu iako možda odmah u početku nisu ni razumjeli što se stvarno dodgodilo i zašto, a to je da je Isus zle duhove poslao u veliko krdo svinja koje se nagnano demonima u sebi survalo u more. Gledano s čisto našega ljudskoga pogleda na svinje koje su mirno i blaženo pasle po brdu uz jezero možemo zaklučiti da su ova Božja stvorenja svinje posve nedužne završile podavljene u jezeru. Bog ima svoj naris i u ovom slučaju glede svinja.
Slika opsjednutoga koji nema mira, nego je u svome jadnome tjelesnom i duhovnom stanju
Kad su ljudi sve to čuli što se zbilo sa svinjama i nečistim duhovima u njima, pošli su svi da to vide. Isus je još bio na tome mjestu gdje se dogodilo ozdravljenje jedne, odnosno dviju osoba od teškoga opsjednuća za koje su sami krivi jer su dopustili da demoni najprije uniđu u njih, a potom da vladaju njihovim životima mlatarajući uokrušce po obali jezera i po brdu iznad jezera. Svi su spomenuti ljudi iz okolnih mjesta došli k Isusu. Vidjeli su onoga što ga je Isus oslobodio opsjednutosti od legije zloduha, odnosno dviju osoba od legija raznovrsnih zloduha. Sjedio je odjeven i posve slobodan, zapravo sjedjela su dvojica oslobođenih, i to zdrave i razabrane pameti. Motrili su zbilju u kojoj su se našli posve drukčije, opuštenije i sve su povezivali normalo bez ikakve vike i mlataranja rukama, nogama, tijelom udarajući se nemilice. Vidjeli su drukčije Genezaretsko jezero, okolno podnebesje i svu prirodu, nebesa i njihovu ljepotu, ama baš sve i ostali su zadivljeni Božjom ljepotom i darom opuštenosti i smirenosti. Stekli su silni duhovni imunitet, zaštitu, otpornost i volju za daljnji život. I motreći sve to uvukao se u njih samo privremeno strah, silno su se prestrašili od nečastivih i nečistih zlih duhova da se ne bi u njih ponovno vratili i pobrkali im ovu predivnu sliku svijeta i života u Bogu.
Ljudi pristigli iz sela obaviješteni od očevidaca svinjara i drugih slušali su prepričavanje događaja s opsjednutima i o zlim dusima koji su unišli u svinje i strovalili se u jezero i sve se potopilo i podavilo. I njih je spopao neki nejasni osjećaj koji ih je doveo u teško duhovno stanje duše da su Isusa stali moliti neka napusti njihov kraj. Nisu mogli više ni slušati priče o tome događaju jer ih je pritiskala unutarnja muka stvarajući im depresivno stanje, te su poželjeli da je najbolje vraćanje u neko položaj mirnoga života bez susretanja i borbe s demonima, a i s onim koji ih može istjerati iz ljudske osobe i sredine.
Nije im u krajnjoj mogućnosti dosega doprla misao da su u društvu s onim koji ih jedini može osloboditi od svih nevolja i koji im je nakan dati novo srce i novi duh. “I ja ću im dati novo srce i nov ću duh udahnuti u njih: iščupat ću iz njih njihovo kameno srce i stavit ću u njih srce od mesa, da hode po mojim naredbama i da čuvaju i vrše sve moje zakone. I bit će oni moj narod, a ja Bog njihov! A onima kojima srce hodi za grozotama i gadostima oborit ću na glavu njihov put.“ (Ez 11,19-21). Ovdje imamo jasno rečeno da će Bog onima, koje srce vuče na put grozota i gadosti, oboriti njihov zli put na njihovu glavu.
Stara slika prikaza ozdravljenja opsjednutoga
Kraj ove vrlo zanimljive zgode, koja nam tumači i naše vrijeme s raznim opsjednućima: drogom, alkoholom i koječime drugim, pa i životom u grobnicama, špiljama i raznim zavučcima, povezan je sa zamolbom ozdravljenoga Isusu prilikom ulaska u lađu da on bude uz Isusa, da ide s njime. Očitovao je svoju želju zajedništva s njim i podsvjesni strah da se sve to ne bi ponovno vratilo u njegov život jer se nakon svega osjetio krivim za čine povezanosti sa zlim, te se počeo silno kajati. Isus mu nije dopustio da pođe s njime, nego ga je uputio kući k njegovima i neka im sve rekne što se s njim dogodilo i što mu je Isus učinio, te na koji mu se način smilovao, kao i onoj drugoj ozdravljenoj osobi, koja se spominje jedino kod Mateja, a kod Ivana, da i to reknemo, uopće nema spomena o ovome egzorcizmu u gadarskom kraju. On je bio nezaustavljiv u svjedočenju svojima i svima po Dekapolu s onu stranu Jordana, a i Gadara je u sustavu Dekapola.
Budući da je ovdje riječ o egzorcizmu u Isusovo vrijeme i to na području Dekapola, području deset gradova, ne tako daleko od grada Gadare, koji je također u dekapolskom sustavu zajedništva, valja protumačiti samu riječ egzorcizam da se precizno zna što je to onda bilo i što je značilo, zatim kroz povijest i sve do danas.
Riječ egzorcizam dolazi iz grčkoga jezika: exorkizein, a u latinskome glasi: exorcizare, što znači zaklinjati, otklanjati, oslobađati. Egzorcizam je u prvom redu vjerski molitveni čin istjerivanja zloga duha koji je ušao u neku osobu s njezinim dupuštenjem. Ne može vrag unići u čovjeka ako mu se ne otvore vrata na bilo koji način i u bilo kojoj prirgodi igre s vragom. Egzorcizam nije magijski čin, nego molitveni, i to svećenika i vjerničke zajednice. Taj čin može obaviti svećenik koji je dobio svoje poslanje od crkvenih poglavara, biskupa i pape. Njegova je dužnost molitvom istjerati demona iz dotične osobe govoreći: “U ime Isusa Krista izlazi iz ove osobe.“ Naravno, i uz druge propisane molitvene obrasce. Treba je posve osloboditi njegova utjecaja i dovesti je do zdrava, razborita i vedra života s oprezom i bdjenjem nad samim sobom da se ne dogodi ponovni povratak nečastivoga, jer on je nasilan, te želi ući u osobu i kroza nju djelovati. On svoje ponude ponavlja i uporno ih nudi sve do klonuća dotične osobe. A ako osoba odlučno odbija i on to uvidi, onda Nečastivi odustaje od nje.
Isus je svojim apostolima, a onda i svim njihovim nasljednicima, dao vlast nad nečistim dusima: da ih izgone i da liječe svaku bolest i svaku nemoć… “Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!“ (Usp. Mt 9,36-10,8). Isus je ovu zadaću i ovlasti dao jednostavnim ribarima, od čega je najdramatičnije to što ih je ovlastio da istjeruju nečiste duhove, što se u ono i svako sljedeće razdoblje povijesti sve do danas smatralo velikim Božjim znakom.
Ako u društvu nema pravih oblika življenja bez obzira na naše tekuće zdravstveno stanje, nema ni života. Opsednuća su sva opasna i treba ih se osloboditi.
Don Ilija Drmić
