Bila je to posebna “čapljinska noć”. Bila je to utakmica u tamo nekoj drugoj košarkaškoj ligi BiH, gdje su se susreli nekadašnji košarkaški velikani Posušje i Čapljina. Ništa sat vremena prije utakmice nije naslućivalo da će to biti nezapamćena atmosfera na tribinama u Čapljini. Naš košarkaški klub najavio je dolazak jednog autobusa svojih pristaša, ali broj ljudi iz minute u minutu je rastao. Ulazak u dvoranu, bubanj i pjesma odzvanjali su dvoranom, a gostujuća dvorana pretvorila se u domaću. Tristotinjak onih najvjernih koji su vjerovali treneru i njegovim igračima došlo je u Čapljinu. Prvo poluvrijeme katastrofalna igra i loš odgovor na presing doveli su do velikih plus deset za popularne “Laste”. No na tribinama je izgledalo kao da je pus deset za “žute”. Pjesma i pljesak nisu prestajali cijelu četvrtinu, a domaća publika samo je promatrala i čudila se što je ovim pa oni gube. Da to vam je ljubav i vjera u mladu ekipu. Bez ijednog ružnog povika i incidenta prošlo je prvo poluvrijeme. U nastavku susreta Plantak je ubacio mlade snage i probao naći rješenje za iskusnog Radaka i odličnog Petrića. Minus trinaest na semaforu, a na tribinama i dalje se skandira: “Naprijed žuti! volim te Posušje”. Izgledalo je veličanstveno! I onda posljednjih 6.min susreta, kao da je nešto ponijelo “Plantakovu družinu”. Čutura pogađa kao na traci trojke, a na tribinama opći delirij sve je na nogama, a pjesma još jače odzvanja dvoranom. Teško je to opisati nekome tko nije bio dio te utakmice, toliko zajedništvo i toliko energije odavno nije viđeno. Minute i sekunde su prolazile, a pjesma na tribina bila je sve jača. Semafor je označio kraj, a onda je krenulo opće ludilo. Plantak “Klopovski” pokretima diže navijače, a s tribina odzvanja “šampioni”. I deset minuta nakon utakmice pjesma se nastavila, a igrači sretno pjevaju i zahvaljuju svojim navijačima na ogromnoj podršci. Na podršku, igrači su im odgovorili velikom pobjedom. Nije bilo važno tko je na parketu, čiji je tko sin, tko stoji iza koga, tko je kome menadžer i tko koga „gura“. Svega toga predivna čapljinska večer bila je lišena. Ovdje se igrao sport pun istine, iskrenosti, zabave, nasuprot sportu interesa, lobija i prezentiranja političke moći. A veličanstveni navijači još su jednom pokazali, da njihovom gradu treba košarkaška elita i da oni i igrači zaslužuju više. Nadam se da su sinoćnje emocije na tribinama i parketu vidjeli oni koji trebaju vidjeti i da će netko prepoznati vraćanje košarke svom gradu. Jedno sam siguran, sinoć se na nebu smijao i veselio jedan veliki čovjek što je donio košarkašku loptu u grad podno Radovnja i udario prve temelje košarkaškog kluba Posušje. Drago ovo sinoć bilo je za tebe! U subotu nas čeka zaista “pakao” na tribinama i terenu! Dvorana će biti pretijesna za sve, ali naći će posuški ljubitelji košarke i zato rješenje. Na pragu smo nečega velikog, ali što god se dogodi u nastavku bit će dobro, jer pokazali smo svima tko smo i što smo. U subotu ništa ne smije biti bitno osim košarkaške dvorane, jedne boje i jednog grba koji će nositi dvanaest posuških “ratnika”. Subota 17h, jedna dvorana i jedna ekipa nas trebaju! Posušje treba košarku, a BiH košarka treba Posušje. Navijači spremaju ludnicu, tako da se na sve spremite, jer sigurno neće biti sjedenja ispijanja piva. U subotu vas čeka četrdeset minuta pjesme, pljeska i veselja. Pozivnice ne treba slati, jer sinoć je pozivnica poslana iz grada na rijeci Neretvi. Zato vidimo se u subotu i pokažimo koliko Posušje ima srce! Igrači će sigurno dati sve od sebe i da na najbolji mogući način čestitaju svojim Posušanima i Posušankama Uskrs. Svi na tribine “žute” dvorane u centru Posušja!
Posuški.info
