Funkcioniranje sigurnih kuća u Federaciji BiH stavlja se u zakonske okvire.
Radit će se registar sigurnih kuća, kao i kontrola njihova rada i poslovanja.
Nacrtom Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, koji je nedavno usvojen u Domu naroda Parlamenta FBiH, definirano je tko i kako može organizirati sigurnu kuću, koju podršku ta sigurna kuća treba pružiti žrtvama obiteljskog nasilja, kao i tko financira njezin rad. Tako će stupanjem na snagu navedenog zakona i Federalno ministarstvo rada i socijalne politike utvrđivati ispunjenosti uvjeta i standarda za realizaciju sigurne kuće, kao i ukupne troškove i financiranje dijela utvrđenih troškova iz proračuna Federacije za realizaciju, odnosno rad sigurnih kuća.
Budući da će, osim FBiH, sigurne kuće financirati i županije, kao i gradovi odnosno općine, zakon propisuje da je financiranje dijela troškova za realizaciju sigurne kuće koji se osigurava iz proračuna županije u nadležnosti resornog ministarstva, dok je u nadležnosti gradonačelnika odnosno općinskog načelnika financiranje dijela troškova koji se osiguravaju iz proračuna općina i gradova, piše Večernji list.
Ministarstvo će također voditi registar sigurnih kuća te će donijeti i pravilnik o njegovu sadržaju i načinu vođenja. Inače, istraživanja o dobrobiti i sigurnosti žena u Bosni i Hercegovini, koje je provela Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi, pokazuju da tri od pet žena smatraju kako je nasilje nad ženama uobičajena pojava u njihovim zajednicama. Isto tako, četiri od deset žena u BiH izjavile su kako su iskusile psihičko, fizičko ili seksualno nasilje nakon navršene 15. godine života od partnera ili drugih osoba. Gotovo polovina ispitanih žena smatra kako je nasilje u obitelji privatna stvar, a više od 40% njih ne zna što treba napraviti ako dožive nasilje.
Kako se navodi u obrazloženju nacrta Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, spomenuto istraživanje pokazalo je i da, nažalost, većina žena ne prijavljuje nasilje koje doživi, navodeći sram, materijalnu ovisnost/probleme, nedostatak informacija, nepovjerenje u službe te, u konačnici, strah kao razloge zbog kojih ne prijavljuju nasilje relevantnim institucijama.
Preživjele osobe obično trajno osjećaju emocije poput straha, šoka, srama ili bijesa – svaku od tih emocija navele su između dvije petine i dvije trećine žrtava. Oko tri od deset preživjelih žrtava ima dugotrajne psihičke posljedice, kao što je osjećaj ugroženosti, depresije, nedostatka samopouzdanja i poteškoća sa spavanjem. Žrtve nasilja u FBiH izjavljuju da su zadobile fizičke ozljede uslijed najozbiljnijeg incidenta nasilja, posebice kada je u pitanju nasilje od nepartnera. Uzorak je manje izražen, ali i dalje prevalentan.
Kada su u pitanju intimni partneri, 65% žena u FBiH prijavilo je ozljede koje su im nanijeli intimni partneri uslijed najozbiljnijeg incidenta nasilja. Osim toga, 84% žena ne prijavljuje nasilje policiji. Kvalitativno istraživanje pokazalo je kako postoji nepovjerenje u institucije, navodi se u obrazloženju novog zakonskog rješenja koje je, među ostalim, usklađeno s Istanbulskom konvencijom koja je uspostavila pravni okvir koji je potrebno provesti u nacionalnim zakonodavstvima država potpisnica. BiH je potpisnica ove konvencije.
