Aleksandra i njena četiri psa skrivaju se u kupaonici njezina stana od početka granatiranja Harkiva.
“Kad sam čula prve eksplozije bila sam jako uplašena, i ljudi oko mene bili su uplašeni, u panici su napuštali svoje automobile. Ja sam istrčala van, pozvala svoje pse i vratila se nazad”, priča 25-godišnja Ukrajinka za BBC kojemu otkriva kako o svemu redovito priča sa svojom majkom koja živi u Moskvi i koja joj ne vjeruje unatoč tome što joj šalje čak i snimke bombardiranja.
“Moji roditelji cijelo vrijeme govore da su Ukrajinci krivi”
“U početku nisam htjela plašiti svoje roditelje, ali onda sam im počela govoriti da ovdje ginu civili i djeca. No, oni cijelo vrijeme govore da se to događa slučajno, da ruska vojska nikad ne bi gađala civile. Da su Ukrajinci ti koji ubijaju svoj vlastiti narod”, priča Aleksandra koja vjeruje da joj njezini roditelji ne vjeruju jer u Rusiji su mediji strogo kontrolirani.
“Moja majka citira ono što čuje na ruskoj televiziji”
“Moja majka samo ponavlja ono što čuje na ruskim državnim kanalima. Bilo je strašno kad sam čula mamu da citira rusku TV točno, od riječi do riječi. Oni ispiru mozak ljudima. I ljudi im vjeruju”, priča dalje.
“Moji roditelji razumiju da se ovdje događđa nekakva vojna akcija, ali kažu da su Rusi došli nas osloboditi: Neće ništa uništiti, neće vas dirati, gađaju samo vojne baze”, u nevjerici priča Aleksandra.
“Zaboravila sam kako zvuči tišina”
“Gotovo sam zaboravila kako zvuči tišina. Granatiraju bez prestanka”, rekla je u jednom trenutku.
BBC piše kako tog istog dana na ruskim televizijama nije bilo spominjanja nikakvo granatiranja Harkiva, nije bilo spominjanja projektila koji su pogodili stambene zgrade u Harkivu, napada u kojima su ubijene četiri osobe dok su čekale u redu za vodu.
