Novinar, filmski i kazališni redatelj Yevhen Stepanenko više od 20 godina u medijskom je i u području kreativne industrije Ukrajine.
Dva mjeseca prije početka velikog rata došao je u Hrvatsku kako bi radio na novom filmu za ukrajinsku televiziju. Nažalost, rat je zaustavio projekt, a Stepanenko je kao posebni dopisnik iz Hrvatske nastavio izvješćivati za više ukrajinskih medija. U Hrvatskoj je počeo i rad na svom dugometražnom filmu “Abeceda rata”, a uz brojne obveze, preuzeo je i onu žiriranja na 23. Mediteran Film Festivalu.
Je li ovo vaš prvi dolazak u Hercegovinu i koliko ste upoznati s Mediteran Film Festivalom?
– Ovo mi je prvi posjet Hercegovini. Mediteran Film Festival poznat mi je iz kritika u medijima. Pogledao sam filmove u natjecateljskom programu i mislim da je to jako dobar izbor. Izbor projekata dobro karakterizira trendove i teme suvremenog dokumentarnog filma.
Redatelj ste, scenarist, novinar i voditelj s bogatom karijerom. Što je za vas danas izazov?
– Glavni izazov za sve ljude iz kreativne i filmske industrije iz Ukrajine je rat. Popularna je teza da kultura može biti izvan politike. Ali mi ne živimo u nekom drugom svijetu, mi živimo u stvarnosti u kojoj su istodobno rat i mir, rađanje i smrt. Cijeli moj život kao redatelja proučavam tu simultanu stvarnost. Sada mi je jako bitna tema egzistencije civila u ratu, transformacije civila u vojnika te tema ratom razdvojenih obitelji.
Rat vas je “uhvatio” u Hrvatskoj?
– Da, dva mjeseca prije početka velikog rata i napada Rusije na Ukrajinu došao sam u Hrvatsku kako bih se pripremio za snimanje filma o Hrvatskoj za ukrajinsku televiziju. Planirao sam napraviti dokumentarnu seriju o izazovima s kojima su se suočile Hrvatska i druge zemlje u regiji nakon završetka rata. Ovo iskustvo je vrlo važno za Ukrajinu. Nažalost, rat je zaustavio ovaj projekt.
Od samog početka velik broj ljudi rat u Ukrajini uspoređuje s onim što se dogodilo u našoj zemlji devedesetih. Vidite li i vi sličnosti?
– Svi ratovi su slični jedni drugima. Uvijek jedna strana napada, druga se brani, uvijek netko pobjeđuje, a netko gubi. Glavna sličnost između našeg rata i rata u Hrvatskoj i regiji je u tome što je rat u Ukrajini i rat ovdje rat za neovisnost, odnosno obrana svojih teritorija.
S obzirom na to da ste i sami novinar, kako biste ocijenili medijsko izvještavanje iz Ukrajine? Koliko je slika koju dobivamo objektivna i istinita?
– Rat u Ukrajini zovu “hibridnim ratom”. Ovo je jedan od prvih ratova koji se stvarno vodi i online. Bitke se često prenose uživo na FB-u ili TikToku, svatko može vidjeti rat iznutra, očima vojnika. Ta otvorenost rata i istodobno nekontrolirano puštanje informacija iz prve ruke na prvoj crti – daje priliku da se provjeri govore li mediji istinu o ratu. Ovo je opasan rat za medije i novinare. Već su poginula 32 novinara te, nažalost, ne mislim da su to zadnje žrtve. U ovakvim uvjetima rad medija i dokumentarista pravi je podvig.
Glumac na čelu države u povijesnom trenutku. Kakvo je vaše mišljenje o Volodimiru Zelenskom kao glumcu te Volodimiru Zelenskom kao predsjedniku države? Jeste li možda imali priliku surađivati s njim u nekom od vaših projekata?
– Riječ glumac za Zelenskog odavno je prošlost. On je predsjednik zemlje koja vodi rat, a prema mišljenju većine Ukrajinaca, 71 posto podržava njegove postupke. Zelenski dobro radi svoj posao. Za sve koji ga osobno poznaju to nije bio šok – i prije rata Zelenski je bio uspješan, čvrst producent vlastitog holdinga koji je proizvodio filmove i TV serije te donosio dobar novac. Naravno, bilo je određenih pitanja o njegovim kvalifikacijama za predsjednika, ali rat ga je brzo naučio, kao i milijune Ukrajinaca. I nastavlja podučavati. S njim smo radili na nekoliko projekata, uvijek vrlo stručno i odgovorno.
Koliko ste danas u kontaktu s kolegama kulturnjacima u Ukrajini, koliko su im sva ova događanja otežala život i uopće unazadila kulturnu scenu?
– Tijekom rata britanskom premijeru Churchillu predstavljen je proračun zemlje. Prelistavajući dokument, upitao je:
– A gdje su izdaci za kulturu?
– Dakle, rat traje! Koja kultura?
– Ako nema kulture, zašto se mi borimo? – iznenadio se Churchill.
Naravno, sa stajališta – sada – financiranje i potpora kulturi nije na prvom mjestu. Ali novčić uvijek ima dvije strane, a sada vidimo kako ukrajinska kultura i kinematografija pronalaze svoj put u svijetu, a svijet otkriva Ukrajinu i njezinu kulturu. Mislim da je to veliki izazov ne samo za Ukrajinu, potraga za vlastitim kulturnim “ja” tijekom rata. Svi sada traže nekog novog “ja”, “tko smo”, “gdje smo sada i kamo idemo”.
Kao Ukrajinac, kako vidite blisku budućnost svoje zemlje? Mislite li da je mir izgledan u neko skorije vrijeme?
– Za Ukrajinu je riječ “mir” sinonim riječi “pobjeda”. Shvatite, konačno – svijet više neće biti isti kao prije. Europa mora prihvatiti novu stvarnost u kojoj se rat ne može zaustaviti po volji dužnosnika u Bruxellesu ili SAD-u. Za nas je ovo rat za opstanak nacije. Mislim da čak i ako Putin upotrijebi nuklearno oružje, to će biti dug rat. Možda godinu dana ili više.
