Plod obrane onih koji su branili naše Domovine: Hrvatsku i Bosnu-Hercegovinu jest sloboda koja sja kao biserje. U toj obrani mnogi su poginuli, također veliki broj njih je ranjen na tijelu i u duši, te svi su imali teške trenutke koje su opet neki od njih nadživjeli. I njihova rana postupno i polako preobražava se u sjajni biser, u neprocjenjivu ljepotu koja unatoč svemu sja, te su oni opomena svima ostalima koji ne drže do doma i domovine. Upravo njima u čast donosimo pjesmu Ane Zovko s naslovom s naslovom Crvena livada.
Bilo je mnogo ratnika i patnika, ranjenika i poginulih za Domovinu u našoj dugostoljetnoj povijesti, Domovinskom ratu i poraću, zatim bilo je i uzvisina i nizina, i brda i dolina, i planina i ravnica, i oranica i livada, i vinograda i livada, i maslinika i livada. Lirski subjekt ove pjesme ide prema njoj – Livadi crvenoj, a lirski subjekt može biti bilo tko od nas, kao i sama pjesnikinja.
Putem se vidik splete kroz borove grane, nebo se otvara i sunce sve obasjava, jer ide tamo prema njoj, Livadi crvenoj. Putujući približava se toj livadi i čuje kamen što se kotrlja uz vihor planinske struje, valove vjetra i pjev zbora latica travki što tvore zvuk tišine u kojoj lirski subjekt može čuti udare topova rata i krikove umirućih i ranjenih, te uz mirise što ih je Bog dao nastavlja svoj hod prema njoj, Livadi crvenoj. Putnik se probija kroz uske šumovite staze da konačno vidi svoj cilj koji su godinama pazili, čuvali čuvari na tim visinama, koji su pali i živote svoje dali, a imena su im uklesana na kamenoj stijeni, i to na njoj, Livadi crvenoj. I konačno stigao je taj naš lirski subjekt ove pjesme, a to je svatko od nas, na svoje odredište, kleknuo je na krvavu zemlju i sveto tlo, te osluškujući vapaje i krikove što prodiru u dušu, gledao je ispisano ime njoj, Livadi crvenoj, Livadi od krvi crvenoj, Livadi krvavoj.
Moram reći da sam čitajući ovu pjesmu u mislima obletio sva hrvatska ratišta zaustavivši se na mnogim livadama gledajući vojnike, naše vojnike, naše hrvatske vojnike, žive i mrtve, ranjene i žive, sve njih i sve njihove očeve, majke, braću, sestre, žene, djecu… Molio sam se pjevajući ovaj Anin pjesnički psalam i klečao sam pred spomenikom na jednoj livadi zvanoj Stipića livada koja se nalazi u okružju blidinjske ljepote vode i odslika u njoj gorja i uzgorja, gdje je 28. srpnja 1993. i uokrušce te Stipića livade svoju krv za slobodu i svoje ime istočilo na zemlju, ledinu i livadu 39 Hrvata, te tako postala Krvava livada, zapravo Crvena livada od krvi branitelja. No, pjesma je u čast svim mjestima gdje god je tko stradao od Hrvata za svoj rod u dvjema našim državama.
Ana je napisala originalnu pjesmu u čast poginulima za slobodu, a Livada crvena je metafora, što znači da obuhvaća svako mjesto gdje je poginuo onaj tko je volio svoju Domovinu, svoj Dom i sve svoje vrijednosti oduvijek.
Uz onu pjesmu Dubravka Šimeka s naslovom Ružo crvena sada postoji i ova pjesma Livada crvena, obje su one metafore i jake domoljubne i rodoljubne pjesme. Prva je i uglazbljena i pjeva se uvijek kao prvi put, a i ova će pjesma Anina, a zacijelo i sve ostale, pronaći najprije svoga čitatelja, a potom i svoga glazbenika, te će postati kao već antologijska pjesma i glazbena antologijska popijevka.
Pjesnikinja poziva sve, ne samo svoje čitatelje, da se isplati u ovome i ovakvome životu, koji nam je od Boga darovan, ostaviti svoj određeni trag u prostoru i vremenu po uzoru na one koji su živjeli prije nas, na naše djedove, očeve, bake i majke, te na naše poginule branitelje. Ona u pjesmi Biti trag lijepo veli: “Tek ćeš dobiti boj/ Ostavivši trag svoj.“ I ona se sama zacijelo dugo borila sa sobom pišući svoje pjesme i pogotovo s time objaviti ih ili ne. I među tim pjesma je Crvena livada.
Evo nam ove pjesme na dar u povodu Dana zahvalnosti, Dana pobjede i Dana branitelja, što se u Viru slavi 4.-5. kolovoza kao i u cijeloj Hrvatskoj.
Crvena livada
Dok hodim prema njoj,
Putem mi se vidik splete
Kroz grane borova.
Nebo se širi, a sunce obasjava
Tamo prema njoj,
Livadi crvenoj.
Kamen se kotrlja uz vihor
Planinske struje, a latice travke kao zbor
Valovima vjetra tvore zvuk tišine.
Uz miris Bogom dan
Nastavim prema njoj,
Livadi crvenoj.
Probijajući šumovite uske staze
Nađem cilj koji godinama paze
Čuvari s nebeskih visina
Čija su imena uklesana na Spomeniku,
Jer usnuše na njoj,
Livadi crvenoj.
Stigao sam iskazavši hvalu,
Klečao na rasutoj zemlji,
Slušao vapaje,
Krikove koji trnu dušu,
Vidio to krvavo tlo
Čime je ispisano ime njoj,
Livadi crvenoj.
Pjesmu napisala pjesnikinja Ana Zovko iz Pologa; popratni tekst: don Ilija Drmić 28. srpnja 2020.
