Sinoć smo se u gradskom parku na Trgu hrvatskih branitelja u Posušju okupili kako bi se uz molitvu i paljenje svijeća prisjetili još jedne tužne obljetnice ubojstva osmero djece iz Viteza. Ubojstva za koje nitko nikada nije odgovarao.
Na dan 10.6. 1993. godine oko 20 sati i 45 minuta na dječje igralište u Vitezu doletjela je podla i razarajuća granata s položaja tzv. Armije BiH te pala svega dva metra od 14-ero dječice koja su se bezbrižno igrala.
Razorna moć granate vidjela se po tome što su roditelji svoju djecu prepoznavali po odjeći i obući. Video snimak ovog stravičnog događaja, zbog brutalnosti, nije htjela objaviti nijedna inozemna TV mreža iako je u Vitezu bio stacioniran i BBC.
Na licu mjesta poginulo je njih petero, a troje je preminulo u bolnici. Ostalih šestero djece teško je ranjeno. Krivac, zločinac, monstrum odgovoran za ovaj pokolj ni dan danas nema ime. Ali ubijena dječica imaju imena i ona nikada ne smiju biti zaboravljena. To su:
Boris Antičević (1983.), Dražen Čečura (1978.), Sanja Garić, (1975.), njezin brat Milan Garić (1981.), Velimir Grebenar (1981.), njegova sestra Augustina Grebenar (1984.), Sanja Križanović (1978.) i Dragan Ramljak (1978.). Najmlađa od njih, mala Augustina – imala je samo 9 godina.
Počivajte u miru, anđeli!
