Pokolj u Grabovici je ratni zločin kojeg su počinili pripadnici Armije BiH kada su na okrutan način ubili 33 civila Hrvata. Za 19 civila se još traga. Dogodilo se to s 8. na 9. rujan 1993. godine. Zločin koji je ostao nekažnjen, a nosi sve elemente genocida nad Hrvatima toga mjesta sjeverno od Mostara.
Ove godine, na tridesetu obljetnicu zločina predstavljen je dokumentarni film pod nazivom „Žrtva Grabovice“. Projekcija filma održana je i u ponedjeljak na večer u posuškoj kinodvorani. Redatelj filma je Matija Ricov, a glavni snimatelj i montažer Filip Tadić. Film donosi brojna svjedočanstva obitelji ubijenih i svjedoka tih događaja. Posebno je zadivljujuća snaga s kojom preživjeli i obitelji ubijenih žive. Oni su svi usprkos svemu odlučili živjeti život oprosta. No, rana ostaje u činjenici da institucije nisu napravile za te žrtve skoro pa ništa.
Ricov je u razgovoru za naš radio kazao da su zapravo bila dva motiva koja su pokrenula snimanje dokumentarnog filma. „Film je prvi dokumentarni prikaz tog pokolja koji se dogodio u selu Grabovica u vremenu kada je teritorij bio osvojen od strane Armije BiH, ali u njemu nije bilo borbenih djelovanja. U selu su dakle bili isključivo civili, starci, djeca i žene. Vojnici Armije su upali u selo i napravili pokolj. Za njega nitko po zapovjednoj odgovornosti nije odgovarao, tek neke male kazne su izrečene. To je jedna velika nepravda koja nas je motivirala da snimimo film. Druga velika nepravda koja nas je motivirala je taj zaborav koji se dogodio. Imao sam priliku družiti se s puno kolega studenata iz Hercegovine, u našoj molitvenoj zajednici je puno ljudi podrijetlom iz Bosne i Hercegovine, moja supruga je porijeklom iz Hercegovine i nekako me je zgrozilo kako se o tome uopće ne zna. Svi znaju za Vukovar, Škabrnju, za Srebrenicu, Ahmiće, a za ovaj zločin u Grabovici nitko nije znao. To me nekako potreslo i motiviralo za snimanje filma“, kazao je za naš radio Matija Ricov.
Ricov: Oprost se može dogoditi tek nakon što se sazna istina
Film „Žrtva Grabovice“ je zapravo prvi dokumentarni film u serijalu koji je jedan svojevrsni digitalni žrtvoslov. „Nama je cilj obići sva stratišta Hrvata u Bosni i Hercegovini u zadnjem ratu. I nekako uvijek nastojimo prikazati tu neku pozadinu, što je bilo u pozadini, kako se živjelo prije sukoba, zatim sama ratna zbivanja u kojima se baziramo isključivo na živim svjedocima – jer živi svjedok nema cijene. Kada je tu netko stvarno bio, to proživio, koji sve govori iz prve ruke, to budi emociju i daje jednu vjerodostojnost. Naši sugovornici svjedoče iz prve ruke što su i kako doživjeli. Bavimo se nažalost i tim pravnim nepravdama u kojima većina tih zločina nije procesuirana, ni kažnjena, ni istražena“, kazao je Ricov.
Napominje da je jako važan duhovni dio filma. „Jedan je taj govor o oprostu, jer je oprost nužan da bi se nastavio život. No, oprost se može dogoditi tek nakon što se sazna istina. Mi katolici imamo to iskustvo kada idemo na svetu Ispovijed. Milost i oprost dođe tek kada priznamo sve ono loše. Prema dokumentima Crkve iz devedesetih godina koji su nastali po nalogu sv. pape Ivana Pavla II. taj isti princip se koristi i kolektivno za narod. Istina se mora iznijeti na vidjelo i kada se iznese onda dolazi do oprosta i povratka. Mi stavljamo veliki naglasak da ta stratišta koja su postala i masovne grobnice i zgarišta ne trebamo gledati samo negativno, nego pozivajući se na onu da je krv mučenika sjeme novih kršćana, zapravo moliti se se za povratak ljudi u te krajeve“, kazao je Ricov.
„Žrtva Grabovice“ prvi u nizu filmova u digitalom spomeniku hrvatskim stradanjima u BiH
Sve je, zanimljivo, poteklo od jedne molitvene zajednice „Nanovo rođeni“ iz Zagreba iz župe Botinec. „2013. godine preuzeo sam vodstvo zajednice koje se počelo obnavljati s mladim članovima, boravili smo s našim aktivnostima svugdje u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini i dijaspori. S druge strane, upoznajući obitelji tih naših mladih članova, vidjelo se da oko 80 posto naših članova, od nas ukupno tristotinjak, vuče korijen iz Bosne i Hercegovine. I tako družeći se i boraveći u Bosni i Hercegovini, slušali smo te priče i osjetili neku nepravdu. Vidjeli smo tu neku veliku žrtvu zbog koje su katolici opstali, ne samo u ovome ratu, nego kroz cijelu povijest koja je bila iznimno teška u Bosni i Hercegovini, oni su ipak opstali. Vidjeli smo i da jako veliki broj mladih ljudi o toj povijesti malo zna. Dok smo samo malo istraživali naše susjede, druga dva konstitutivna naroda koja žive u Bosni Hercegovini, Srbe i Bošnjake, vidjeli smo da su oni itekako temeljito dokumentirali neke stvari. Budući da su naši šutjeli, mnoge stvari su i falsificirali. Vidite da na terenu postoji jedna priča, a da u nekoj službenoj verziji povijesti postoji druga priča. Tada se u nama zapravo rodila ideja da otmemo zaboravu te žrtve koji su naši mučenici. Jer većina njih je ubijena iz mržnje, nacionalne i vjerske. Mi smo odlučili sve dokumentirati da ostane kao digitalni žrtvoslov, ili digitalni spomenik pomoću kojega će mlade generacije moći upoznati te žrtve. Da u ovoj krizi uzora, nađu uzore koji su bili spremni platit cijenu života da bi ostali Kristovi“, kazao je Ricov za naš radio.
No, film „ Žrtva Grabovice“ je prvi film projekta tog digitalnog žrtvoslova. Planiraju se obraditi zasad bar petnaestak stratišta Hrvata u Bosni i Hercegovini. Drugi film se već snima na području Konjica. „Konjic, Kostajnica, Solakova kula, Žitače – to smo obišli ovaj vikend. Kraj koji je strašno stradao, a malo se zna. Prije rata, po popisu Hrvati katolici su činili 26 posto stanovništva, danas ih ima jedva 3 posto. Jedan totalni genocid, etničko čišćenje, protjerivanje, zatiranje svakog pokušaja povratka. Kada je počeo malo veći zamah povrataka početkom 2000ih, onda se dogodio stravičan događaj kada je islamist Moamer Tafalović na Badnjak ubio troje i ranio jednog člana obitelji Anđelić. To je zaustavilo povratak. To je naš idući projekt. Započeli smo snimanja u Bugojnu. Dogovara se Travnik, Vareš, Kakanj, imamo tu neke prve kontakte. No, gdje god smo došli, Bog nešto providi, pa se pojavi nešto novo. Mi u planu imamo petnaest filmova“, kazao je Ricov.
U planu je i obrada tema neuspješnih pokušaja povratka protjeranih Hrvata
Zanimljivo je spomenuti da se radi i na otvaranju tema o neuspješnim povratcima Hrvata u rodna mjesta odakle su protjerani tijekom rata. Riječ je o mnogobrojnim slučajevima kao onaj od prije dva mjeseca kod Dervente gdje je hrvatski povratnik Marko Mišić pretučen, a onda nakon mjesec dana preminuo od posljedica prebijanja. „I ta je tema tako malo poznata i u hrvatskim medijima i u medijima Hrvata u Bosni i Hercegovini. Zapravo sam zgrožen kako nema nikakve reakcije. Najprije je hrvatska politika pozvana koristiti i diplomatske note i prozivanje da bi reagirala. Mediji također imaju moć da pokažu tu tešku situaciju. Tako da je povratak po mom mišljenju otežan i zbog naše odgovornosti. Vidim da tako misle i mnogi moji sugovornicu u Bosni i Hercegovini. Učinjeno je vrlo malo. Imali smo ubojstva poslije rata koja nisu temeljito istraživana. Sve su to razlozi zašto se povratak nije dogodio. Prostori koje je u ratu kontrolirao HVO imaju puno bolji povratak, ostala područja nemaju skoro nikakav povratak i mislim da tu treba nešto poduzeti Tu je i ulogu odigrala i katolička crkva koja je stalno pozivala na mir, vjerojatno puno više od ostalih vjerskih zajednica“, stava je Ricov.
