Sjedeći na improviziranom krevetu u tmurnom podzemnom hodniku, trudnica Alena Šinkar čita knjigu pokušavajući se smiriti.
Ukrajinka se nalazi u kijevskom rodilištu i čeka porođaj, ali u gradu pod opsadom raketa i granata, živci su joj na rubu pucanja.
“Ne bih trebala sada biti pod stresom i pokušavam se ‘skulirati’, ali ovo što se događa je strašno”, rekla je novinarima Reutersa.
“Živimo u zbiljskom paklu. Nikad nisam zamišljala da je ovako nešto moguće u 21. stoljeću”.
Do nje je žena koja je upravo rodila carskim rezom i hitno je prevezena u podzemni hodnik jer je počelo bombardiranje.
Hodnik je pun mladih majki s novorođenima u naručju. Jula, koja je rodila sina 28. veljače, hvali bolničko osoblje.
“Ovdje smo sigurne. Liječnici i sestre su najbolji na svijetu i jako smo ponosni na njih”.
Ravnatelj Dmitro Govsejev kaže da većina osoblja nije napuštala rodilište otkako je počela invazija.
“Oko 70 posto osoblja je ovdje stalno. Rade u smjenama. Jedina je razlika što porođaji koji inače dulje traju znaju početi na odjelu, a završiti u skloništu”.
Alena se prisjeća početka napada. Ona je zbog čuvanja trudnoće bila u rodlištu i prije invazije. “Probudila sam se u pet ujutro zbog udara rakete. Čula sam eksploziju i vrisak žena. Tako je počelo. I nisam mogla vjerovati. Mislila sam da je noćna mora, ali nije, to nam je sada živo”, kazala je.
“Nadam se da će ovaj živjeti u miru”, rekla je milujući si trbuh
