Mi vjernici u predzadnjoj 33. nedjelji kroz godinu slušamo evanđeosku prispodobu o talentima, što ju je zapisao evanđelist Matej (Mt 25,14-30), a donosi je i Luka, ali kod njega je riječ o prispodobi koja govori o mnama (Lk 19,11-27).
Isus ovu svoju prispodobu otpočinje gotovo ustaljenim načinom uvodeći u životnu igru nekoga čovjeka koji prije svoga polaska na svoje uobičajeno trgovačko ili koje drugo putovanje saziva sluge da bi im podijelio svoj imetak/imutak, zapravo svoj novac pomoću kojega bi trebali steći umješnim i marljivim djelovanjem novu količinu novca, odnosno zaradu u prvom redu za njega, a onda i za sebe kako je pravedno. Kad su se sabrali pred njim u njegovu dvoru, onda je jednome dao pet – 5 talenata (vrijednost: 30.000 dnevnica; 100 godina rada), drugome dva – 2 (vrijednost: 12.000 nadnica; 40 godina rada), a trećemu jedan – 1 (vrijednost: 6000 dnevnica; 20 godina rada).
Riječ talenat grčkog je podrijetla, glasi u grčkom jeziku tálanton, a prevedeno znači vaga, određena težina, zatim mjerna novčana jedinica. Kod starih Grka, grčki talenat, kao novčana jedinica vrijedio je 6ooo drahmi (riječ drahma znači: zgrabiti, uzeti, što odgovara novcu kao civilizacijskoj pojavi). Inače, u Isusovo vrijeme 1 talenat težio je približno 30 kg, spomenuti talenat u evanđelju bio je težak od 26 do 34 kg. Hebrejski talenat imao je težinu mase 34 kg, a iz njega je izvedena mna (0,571 kg). Evo još nekih novčanih omjera: 1 talenat vrijedio je 60 mna, zatim 240 aureusa (zlatnika); 1 drahma – 1 denar; 25 drahmi – 1 aureus; 1 mna – 100 denara. Da bi netko, tko je radišan i marljiv, u svemu zaradio jedan – 1 talenat, trebao bi jedan radnik raditi oko 20 godina.
Međutim, u prenesenom značenju riječ talenat znači sposobnost, nadarenost, obdarenost, darovitost.
Onaj sluga, kojemu je dato pet – 5 talenata, otpočeo je rad i posao upotrijebivši svoje talente, te u svim dobrim uvjetima opreza i rada stekao je još pet – 5 novih talenata, pa je u svemu sada kod njega deset – 10 talenata. I onaj drugi sluga, koji je dobio dva – 2 talenta, otpočeo je svoj rad ili posao, te zaradio druga dva – 2 talenta, te je u svemu sada uza nj četiri – 4 talenta. Ove brojke valja shvatiti samo donekle kao realne, a one su inače u ovoj prispodobi simbolične i s porukama za razmišljanje. Onaj treći sluga nije dobro shvatio što treba činiti s darovanim talentom, nego je, umotavši ga u prikladne krpe, zakopao svoj talenat u zemlju, i tako postupivši, obezvrijedio je gospodarov darovani talenat, jer sakriven novac u zemlji ne može donijeti nikakva ploda, učinka, uspjeha, kao što se ne može dogoditi niti ikoji čin, niti ikoje djelo, niti ikoji ljudski uspjeh i napredak bez rada i djelovanja. Kako se nije sjetio kupiti žita, podijeliti ga svojim susjedima, uzorati njihove njive i sve zasijati, te pobranati i pomoliti se Bogu da obilato urodi. Potom kada dođe vrijeme žetve platiti žeteoce i sve ovrći, te to prikupljeno žito prodati i svatko bi ponešto dobio od tako “zakopanoga talenta u zemlju“.
Sva trojica su dobila od svoga gospodara u svemu osam – 8 talenata na posudbu za rad, a dvojica slugu doprinijela su sedam – 7 talenata, a treći sluga nije doprinio ništa. Zbrajanjem osam – 8 primljenih i sedam – 7 stečenih talenata dobijemo u svemu petnaest – 15 talenata. Što bi trebalo učiniti s ovim trećim slugom?
Kada se gospodar vratio nakon dugo vremena, zatražio je od sve trojice račun o poslovanju s talentima. Prvi jasno, odlučno i hrabro iznosi svoje stanje govoreći s ponosom da je od gospodara dobio pet – 5 talenata i da je radom stekao drugih pet – 5 talenata, što je gospodara veoma obradovalo, te je svoga slugu pohvalio govoreći da valja kao sluga. Budući da je bio vjeran i radišan s darovanim sredstvima i stekao dobru novu količinu novca, obećao mu je gospodar da će ga postaviti nad mnogim svojim imanjem za upravitelja. I onaj koji je dobio dva – 2 talenta isto tako jasno i bez unutarnjih strahova pred gospodarom obrazlaže svoje radno i financijsko stanje govoreći vrlo sigurno i radosno da je primio dva – 2 talenta i da je dosljednim, poštenim i marljivim radom stekao još nova dva – 2 talenta bez ikakvih uvijanja, okolišanja, uzimanja za sebe, odnosno potkradanja i sl., kao što je dobri slučaj i kod prvoga sluge. Gospodar ga hvali za sve to učinjeno i obavljene poslove koji su donijeli dobru zaradu, te mu obećava da će ga zbog revnosti i vjernosti postaviti prema njegovim mogućnostima za upravitelja nad mnogim svojim poslovima.
Konačno je pristupio pred gospodara i onaj treći sluga koji je drhtao pred njim od zbunjenosti, neznanja, straha i koječega drugoga govoreći da je vrlo dobro znao svoga gospodara, kako je strog, kako žanje gdje nije sijao i kupi gdje nije vijao. Upravo to opisuje posao ove prethodne dvojice marljivih slugu koji su obavljali poslove gdje nisu ni orali, ni kopali, ni sijali, ni želi, ni kupili, ni vijali, nego su se bavili trgovinom na temelju tuđega novčanoga dara i pomoći, trgovinom kao umijećem prodaje onoga što su drugi sve to uradili, zgotovili, obavili i pribavili, a ovi preuzeli i nosili na tržnice i prodavali oblikujući nove cijene što i gospodaru i njima samima donose plodove, zapravo zarade.
Ovaj treći sluga nije shvatio taj posao i njegove vrijednosti, nego se pobojao svoga gospodara obezvrijedivši svoje sposobnosti za ovu vrstu rada i zarada (ono što slijedi kao posljedak rada za/rad-a), te je sakrio na tajnovitu mjestu u zemlju svoj talenat, koji je za ovu prigodu otkopao i donio svome gospodaru da se razduži i rastereti u opterećenoj psihi. Njegov se gospodar razljutio i slugu je oslovio zlim i lijenim, te ga prekorio ponavljajući one iste riječi što ih je i sam sluga izgovorio da je znao način ubiranja novca, a taj je posudbom slugama i njihovim vještinama i umijećima kupovanja i prodavanja, te na taj trgovački način stjecanja novih talenata i vrijednosti. Osim toga, postojala je mogućnost ulaganja novca kod novčara i nakon izvjesnog vremena sluga je mogao podići gospodarov novac s dobitkom ili je to isto mogao učiniti i sam gospodar, tj. podići sav svoj uloženi novac s kamatama.
Ovaj posljednji sluga trebao je doprinijeti jedan – 1 novi talenat i gospodar bi se jednako radovao kao što se radovao primajući izvješće od prvoga da je stekao na temelju darovanih pet – 5 talenata novih pet – 5, onaj drugi sluga na temelju dvaju dobivenih talenata postigao nova dva – 2 talenta. Stoga je gospodar vrlo ljut zatražio da se od ovoga zloga i lijenoga sluge oduzme onaj jedan – 1 darovani talenat i dadne onome koji ih ima deset – 10, te će mu se sada povisiti novčana škrinja ili kožna kesa na 11 talenata, kao i moć za daljnji rad za sebe i za druge, jer je svjestan da radeći za druge, na prvom mjestu za svoga gospodara, toga nekoga čovjeka, najviše radi za sebe.
Uz ovu gestu Isus je izrekao svima ondašnjim i svim drugim slušateljima ove prispodobe, pa tako i nama u ovome našem vremenu i prostoru, da će se oduzeti od nas talenat koji zakopamo u zemlju, odnosno koji ne iskoristimo za novu zaradu i dat će se onome drugome da njime posluje i stekne nove vrijednosti, jer “onomu koji ima još će se dati, neka ima u izobilju, a od onoga koji nema oduzet će se i ono što ima“ kao svojevrsna kazna za lijenost i nerad ni za sebe a još manje za druge, među kojima je i brojna sirotinja. Kada govori da će beskorisni sluga biti izbačen van u tamu, gdje će biti plač i škrgut zubi, vidimo da prispodoba ima jaku poruku koja nas vodi iz zemaljske zbilje u eshaton, u nebesku stvarnost.
Bog nije svim ljudima dao istu količinu talenata kad ih je stvarao, nego je podijelio određenoj skupini po pet – 5, zatim drugoj skupini po dva – 2 i trećoj po jedan – 1 talenat, rečeno u duhu ove prispodobe, te im je dao životni zadatak da svatko prema svojim mogućnostima živi i djeluje umnažajući talente sukladno darovanoj količini i potrebitu djelovanju. Ne bi se smjelo dogoditi da netko svoje talente zakopa i ne iskoristi za sebe i za druge s kojima živi i radi. Ne mora biti riječ samo o onome koji dobije jedan – 1 ili općenito manji broj talenata da je u opasnosti od zakopavanja u zemlju, nego može se, nažalost, zbiti i to da sve svoje darovane talente zakopaju u zemlju i oni iz prve skupine koji su ih dobili po pet – 5, ili oni iz druge skupine koji su ih dobili po dva – 2, a čuli smo da je onaj treći sluga dobio jedan – 1 talenat i zakopao ga u zemlju, što nije nimalo dobro niti ikome uzorno. Ovo neprihvaćanje djelovanja s talentima s bilo kojom količinom znak je klonuća od ovozemnoga oblika života ili polaganoga umiranja bez rada i radosti što nam život na Zemlji sam po sebi donosi, a Bog nagrađuje još većim radostima. Zakapanje u zemlju u ovom odjeljku je metafora, tj. jedno se pripovijeda pod vidom onoga drugoga, zapravo najvažnijega u ovoj prispodobi, a to je vječni život kao plaća.
don Ilija Drmić
