„Mi smo skroz lockdown. Čekamo bolje vijesti. Postali smo nervozni, jer koncerti su nam jedini izvori prihoda, mi drugo nemamo. Nadamo se da će od ovog lita krenut sve normalno i da ćemo počet s koncertima“, rekao je u intervjuu za Hrvatski Medijski Servis pjevač klape Intrade Tomislav Bralić. Dalmatinac iz Bibinja kod Zadra, svojim glasom i pjesmama godinama oduševljava publiku, mijenja imidž klape, a najviše je ponosan na svoju obitelj; sinove i suprugu koji su mu velika podrška.
Razgovarala: Danica Knežević, Hrvatski Medijski Servis
HMS: Smatrate li da će visoka procijepljenost vratit koncerte i zabavu, život u stanje kao prije korone?
BRALIĆ: Mogu se samo nadati. Ja sam prebolio koronu i nisam imao nikakvih ozbiljnih posljedica. Zaista ne znam što reći na ovu situaciju, samo se nadam da će proći što prije.
HMS: Što ste radili u vrijeme lockdowna, jeste li napisali koju pjesmu?
BRALIĆ: Da, pjesmu Ostani tu koja se priprema za nastup na Splitskom festivalu.
HMS: Volite li nastupati u Hercegovini?
BRALIĆ: Da, volimo doći svugdje, a posebno u Hercegovinu. Krajem sedmog mjeseca nastupamo u Međugorju, još ne znam točan datum.
HMS: Koji koncert vam je ostao u najemotivnijem sjećanju, gdje ste se najbolje povezali s publikom?
BRALIĆ: Zasigurno koncert u Lisinskom 2006 g., Poljud 2006 g., prvi nastup u Bibinjama pred svojim roditeljima.
HMS: Za koju svoju pjesmu smatrate da je podcijenjena, da je publika nije prihvatila, a mislili ste da hoće?
BRALIĆ: Ima puno pjesama u koje sam zaljubljen, koje su ostale onako da kažem ˝ispod radara˝. Na primjer Suve masline, Šterika,… To su sve jako lijepe pjesme koje su ostale samo za nas i pjevamo ih iz gušta. Možda smo i sami krivi jer ih ne izvodimo često na koncertima.
HMS: Na koji način njegujete glas?
BRALIĆ: Prije 10-ak godina ostavio sam se cigareta. Svako jutro malo meda pojedem i to je u principu to.
HMS: Sjećate li se trenutka kad ste prvi put zapjevali klapsku pjesmu?
BRALIĆ: Da, doma u dvoru s braćom. Kao dite, s nekih 10-ak godina. Ja i moja braća smo pjevali doma i takoreći složili jednu malu obiteljsku klapu.
HMS: Klape su proglašene nematerijalnom kulturnom baštinom UNESCO-a. Po vašem mišljenju, kako to dodatno brendirat, kako turistima približit tu baštinu?
BRALIĆ: Ovdje se uglavnom misli na a capella pijevanje i ja to apsolutno podržavam. Turisti to vide i osjete, oni to vole, taj naš mediteranski stil. Ja ne bih neke posebne reklame radio, turisti će uvijek stati i poslušati pjesmu, ne treba to posebno nametati.
HMS: Što biste bili da niste pjevač?
BRALIĆ: Išao sam u školu za poštara, možda bi bio to ili poljoprivrednik ili ribar. Zaista ne znam, sve je to lijepo. Kažu da sam prije počeo pjevat nego govorit, dakle eto očito sam bio predodređen za pjevanje.
HMS: Postoji li neki trenutak u vašoj karijeri koji bi ponovili, a neki koji bi zaboravili?
BRALIĆ: Uglavnom bi sve ponovio što sam radio. Početak je bio težak, bila je i besparica na početku jer je bio rat kad sam počeo solo pivat. Ponosan sam na sve što sam napravio. Nekad se greške dogode, ali sve to je nenamjerno. Ne bih ništa zaboravio.
HMS: Što biste izdvojili kao svoju manu, a što kao vrlinu?
BRALIĆ: Mana mi je da sam brz na okidaču. Hahaha. Ne razmislim i reagiram brzo kad sam ljut, a za vrlinu volim da drugi kažu, ne volim sam isticati to.
HMS: Koja vam je najdraža ostvarena želja, imate li neostvarenih želja?
BRALIĆ: Da imam normalnu obitelj i dobru djecu, to mi je najvažnije na svijetu. I naravno žena koja mi je podrška u svemu. Od neostvarenih ima se toga puno. Otpjevati sve naše pjesme sa simfonijskim orkestrom: gudači, violine,…što je i bilo u planu: veliki koncert u Lisinskom, ali nažalost situacija s koronom je sve poremetila. Nadamo se kad prođe ova situacija da ćemo ipak ostvarit tu želju.
