Talibani, fundamentalistički sunitsko islamski i etničko paštunski pokret koji je vladao većinom Afganistana od 1996. do 2001. godine, vraćaju se na vlast.
I sada se tek vidi koliko su međunarodne misije predvođene Amerikancima bile usredotočene na sebe, a ne na bolju organizaciju lokalnog stanovništva, u borbi protiv talibana, čiji je saveznik bila i zloglasna Al-Kaida, a koja će, strahuje se, opet oživjeti povratkom Talibana.
Još prije desetak godina Marvin Weinbaum iz američkog Instituta za Srednji istok upozoravao je na opasnost odlaska stranih vojnika iz Afganistana. “Talibani imaju svo vrijeme ovog svijeta. Oni su u stanju provoditi veće vojne operacije čim strane jedinice napuste Afganistan”, govorio je tada. A koliko su se pripremali na sve ovo govori činjenica da je početkom godine krenulo napuštanje Afganistana od strane stranih vojnica, u travnju ih je ostalo oko 2.500, a u srpnju su gotovo svi napustili zemlju. Već danas, a 15. je kolovoza Kabul je pred padom, predsjednik Afganistana je napustio zemlju, talibani uspostavljaju kontrolu i uskoro će ponovno vladati, a vjerojatno i planirati nove napade po svijetu, jači nego ikad.
Europu zbog svega očekuje novi val migranata jer mnogi će pobjeći iz zemlje u kojoj su talibani na vlasti. Oni koji ostaju u Afganistanu pokorit će im se i raditi što im se naredi.
Dok su bili na vlasti od 1996. do 2001. godine, Talibani su prisiljavali stanovništvo na najstrože pridržavanje šerijatskih zakona ikad viđeno u islamskom svijetu i postali su poznati po svom zlostavljanju žena. Bilo im je zabranjeno raditi i školovati se te su već od osme godine morale čitati Kuran. Morale su nositi burku, opravu koja pokriva cijelo tijelo i lice i ima samo otvore za oči. Žene koje su bile uhvaćene u kršenju segregacijskih zakona često su bile osuđivane na smrt, a kazna se u pravilu izvršavala javno, na stadionima.
Treba li reći da je “u onim vremenima” kršćanstvo bilo jedina religija na tome području. U 6. stoljeću u Heratu je bilo sjedište jednog od metropolita Istočne apostolske crkve, a od 9. stoljeća sjedište sirijsko-pravoslavnog metropolita. U gradu Zarangu, na današnjoj granici s Iranom, bilo je sjedište biskupa iz obje Crkve, a oko 1000. godine biskupi iz Zaranga uzdignuti su na metropolijsku čast. Do godine 1897. djelovala je u Kabulu Armenska apostolska Crkva, a Katolička crkva pokušala je. god. 1879. utemeljiti apostolsku prefekturu “Kafiristan” na istoku današnjeg Afganistana. Krajem 19. stoljeća i to je područje islamizirano, a djelovanje kršćanskih Crkava je potpuno potisnuto i zagušeno.
Nastavljaju se teška vremena…
