Mnogi kritičari vlade ne žele taj crni petak u Novom Sadu gdje je u rušenju nadstrešnice pred željezničkim kolodvorom poginulo 14 osoba nazvati „tragedijom“. To je, kažu; „zločin“, rezultat nemara, sistemske korupcije, protjerivanja stručnjaka iz svih oblasti života. „Što je poremetilo statiku nadstrešnice, ako ne treća po redu rekonstrukcija (čitaj: pljačka budžeta) željezničke stanice za četiri godine? Kiše i snijega nije bilo odavno“, zapitao se na društvenoj mreži profesor Bojan Pajtić, bivši premijer pokrajine Vojvodine, piše Deutsche Welle.
Željeznička stanica je zapravo još ovog srpnja (opet) svečano „otvorena”, iako radovi još nisu sasvim gotovi. Ali, niti sat vremena poslije pogibije ljudi i dok je pod komadima betona još bilo zatrpanih, niz medija bliskih vladi promijenio je naslove vijesti na portalima i naglašavao kako je to tek „stara nadstrešnica“ obnovljene željezničke postaje. Dakle nije se srušilo nešto za što je odgovorna ova vlada, nego nešto staro i što se nije diralo od 1964. godine kad je željeznička postaja izgrađena. No je li to opravdanje kojem itko može vjerovati?
„Ne tek ostavka, nego za zatvor!”
Na mjestu nesreće odmah su se stvorili premijer Miloš Vučević i ministri Ivica Dačić i Goran Vesić, svi najavljujući istrage. I predsjednik Srbije Aleksandar Vučić obratio se u udarnom terminu na televiziji tražeći „političku i kaznenu“ odgovornost. Za Pajtića je jasno gdje se treba tražiti odgovornost, osobito – kako ističe na društvenoj mreži, na postaji se nikako ne može vidjeti gdje je spiskano 60 milijuna eura u obnovu. Pogotovo nije jasno, zašto se za te novce nije uređena i nadstrešnica koja se, eto, srušila kao kula od karata. „Zbog ovakvih tragedija koje su očigledna posljedica korupcije, bahatosti i neznanja, u civiliziranom svijetu vlade ne samo da padaju, već kolektivno idu u zatvor“, piše Pajtić.
Izvođači iz Kine
Naručitelj obnove postaje bio je sektor infrastrukture Željeznice Srbije, a radove su izvodile dvije kineske kompanije u okviru brze linije koja sad povezuje Beograd i Novi Sad, a kako se desetljećima obećava; jednog lijepog dana će ići do Budimpešte. O tom poslu, kao što je već praksa kad je u pitanju suradnja s Kinom, jedva da se moglo naći pouzdanih podataka. Ipak, Željeznice Srbije su požurile objaviti kako nadstrešnica „nije bila obuhvaćena rekonstrukcijom“. Rađeno je samo oko nje, na fasadi.
„Pa tko je to dodao?”
No stručnjaci primjećuju čudne stvari: dodate čelične i staklene elemente na nadstrešnici, a i galeriju unutar postaje koja se oslanja na isti zid. Utoliko se i stručnjacima nameće pitanje, je li se nadstrešnica srušila „jer joj je tako došlo“ ili jer se netko u rekonstrukciji preračunao i promijenio statistiku građevine. Inženjer geologije Zoran Đajić, koji je do prošle godine sudjelovao u obnovi postaje kao savjetnik instituta za promet CIP, tvrdi da je bez sumnje poremećena statika. I to usprkos upozorenjima.
Na N1 kaže kako je osobno u ožujku prošle godine izvođačima i nadležnom ministarstvu poslao izvješće u kojem je tražio da se s pročelja zgrade skinu mramorne ploče i provjeri noseći zid, baš kao i da se sve popravi i zamjeni „kao što je i inače bilo predviđeno projektom“. „Činjenica jest kako taj posao nije napravljen i izvođač je odlučio samo prebojati ploče koje je trebalo zamijeniti“, tvrdi Đajić.
