Zbog corona virusa ljudi često peru ruke i poduzimaju tolike mjere opreza kako bi izbjegli zarazu virusom.
Kad bismo znali za smrt koju uzrokuje neki drugi virus, neprestano bismo se tuširali, da se potpuno očistimo. Koji je to virus koji nam uzrokuje vječnu smrt? Koje glupo pitanje, zar ne? Virus se zove „smrtni grijeh“. Tko se ne zauzima oko odricanja od smrtnog grijeha osuđen je da umre zauvijek. Ali pazite i na namjerne lake grijehe. Vinograd mogu uništiti i malene lisice. Namjerni laki grijesi mogu postati teški. Prehlada, ako se dobro ne liječi, može postati nešto teže.
Na putu vjere više
važnosti pridajemo obrednim propisima koje su napravili ljudi, nego
zakonu kojeg nam je dao Bog. Na primjer, više važnosti se pridaje načinu
primanja Pričesti (na ruke ili na jezik), nego nutarnjem stanju. Nije
važno hoće li se Pričest primiti na ruke ili u usta, već hoće li se
primiti srca puna ljubavi, poniznosti i krotkosti.
Svjesni da na
savjesti imamo teške grijehe, trebamo odmah ići pod tuš za čišćenje
duše. Tuš ima svoje ime, a to je: Ispovijed. Jao nama ako sjedamo za
euharistijski stol prljave duše. Primiti Euharistiju bez ovog nutarnjeg
čišćenja je kao jesti otrovanu hranu.
Lijepo je kad mi, nakon što su
se skrušena srca ispovjedili, pokajnici kažu: „Oče, sad se osjećam da
sam se tuširao iznutra!“ Amen. Aleluja.
