Prava drama odvijala se u jednom priobalnom mjestu u Dalmaciji. Muškarac iz Mostara u pratnji svojih kolega u nekoliko automobila krenuo je u Dalmaciju po odabranicu svoga srca.
On je djevojku upoznao u svom rodnom gradu gdje je studirala, a kako je nje bilo strah reći roditeljima da bi se udala dečko iz Mostara je odlučio da ode po nju.
Dogovorio se s prijateljima da odu po nju, te da je po svaku cijenu dovedu u Mostar, Tijekom puta pjevala se pjesma Mostraska, a kada su došli na granicu rekli su policajcu da idu po mladu u Dalmaciju i da će se vratiti u roku onih 12 sati. Naravno prva postaja bila je Metković, a onda su krenuli dalje.
Rođak od cure je saznao da iz Mostara dolaze po nju, te je odmah upozorio njene roditelje. Prvo su bili iznenađeni, pa bijesni i čvrsto su odlučili da spriječe njen odlazak u Mostar. Ćaća je zvao rođaka Matu pa zagradi put prema kući s traktorom i prikolicom, a onda su svi stali na tu barikadu dočekati nezvane goste.
Prošlo je par sati kada su se pojavili automobili. Ćaća je skontao da su to oni koji žele oteti njegovu kćer jer su imali table iz susjedne države. Kada su auta došla na desetak metara od barikade iz njih je izašao mladoženja sa svojim prijateljima. Kada je djevojka ugledala svoga dragoga izletila je iz kuće, ali ju je ćaća uhvatio za ruku i spriječio.
-Što vi hoćete ovdje? zagalamio je.
Mi smo došli po vašu kćer da je vodimo u Mostar, reče mladoženja!
-Samo preko mene mrtva, ovo je moja ćer jedinica! Koliko si ti u vezi s ovim ovdje, upitao je kćerke?
Ima dvi godine, reče ona.
-Zna li ti mater za ovo?
Mater se javi: Ne znam, ali mi je bila sumnjiva kada je na drugoj godini počela zavijati i otezati kada priča ko da je rođena Mostarka. Mene je počela zvati moja ti, a ćaću rista. Čak i staru babu je počela zvati ženo moja. Mi je poslali da uči, a sada po nju došli da je vode ko neki hajduci.
-Gospođo nismo mi hajduci mi smo Ultrasi, rekao je jedan iz pratnje mladoženje.
Šta su i jesu li ikako naši, upita kćerke?
Moja ti bezzze ti priča, normala da su naši, a to on kaže da su navijači Zrinje.
Kakvi crni navijači? Ćaća je već bjesnio i reče kćerki: A šta je sa susidovim sinom. Vazda ste se lipo gledali. od osnovne do kada te je ova luda mater spremila na fakultet. Bidan po cilu godinu radi na brodu da bi ušparo za ženidbu.
A koga će on ženit kad je gej, odbrusi kćerka. Ćaća se počeša po glavi i upita kome sam onda ja pravio apartmane?
Gostima, ta nisam ja u njima nikad ni prespavala. Mater se samo krstila i vikala šta je snađe.
Ja njega volim i idem ili u Mostar ili u vodu.
Ćaća je dreknuo da voli da ostane stara cura i usidjelica nego da ide u Mostar.
-Ćaća ja sam trudna!!!
Ćaća naglo poblijedi, zakašlja se i povika: Mate goni prikolicu i traktor, te se okrenu prema gostima:
Zete dobro nam doša. Nećemo valjda stajati ovdje isprid kuće, ajmo unutra popit koju.
I tako se tada društvo preselilo u kuću. Iznio ćaća rakiju iz podruma koju je čuvao za posebnih prilika, a mater narezala pršuta i sira. Rođaka poslali u zadrugu po koju gajbu piva, a uskoro se iz kuće začula i pjesma.
-Moj zete nek si ti nama doša, ko bi osta u selu da je ova naša ostala zbabna ovdje. Ko zna šta bi sve lajali, pa neka ona lipo ide u Mostar.
Kada je mladoženja rekao da bi trebali krenuti jer im se bliži vrijeme za prijeći granicu ćaća počne proklinjati stožer i Capaka i Beroša koji su mu pokvarili najsretniji dan u životu. Mater je u isto vrijeme počela spominjati Alenku. Kuku nama kada nam našem zetu brane biti više od 12 sati u gostima.
Na kraju teška srca su pustili zeta i ćerku da idu za Mostar, te dogovorili da će se brzo vratiti da se dogovore oko vjenčanja.
Kada su polazili ćaća zaplaka i reče: Voli te rista, a mater promrmlja sritno moja ti.
Jao glupa teksta. Uglavnom ovo se nekad zvalo umicanje. A glavna poanta je napravi joj dite i svi problemi su riješeni