Trebalo je samo 3.000 ljudi da izađe pred zgradu OHR-a, par zapaljivih, prijetećih i ratnohuškačkih izjava uobičajene bulumente nacionalističkih političara u Sarajevu uz support sarajevskog medijskog čopora koji već 25 godina razapinje svako drukčije razmišljanje u BiH i u doslovce 2 dana smo otkrili kakvog Visokog predstavnika imamo.
Pripadnik Baby boomer generacije iz bavarskog Obernzenna dolazi iz totalno drugog svijeta u balkansku krčmu. Odrastao u već čuvenom njemačkom blagostanju šezdesetih i sedamdesetih godina 20. stoljeća pokazuje totalno nesnalaženje u kulturi, gdje se cijene jake glasnice, mačo stav, mangupluk i liskaluci. Takva agresivnija kultura sve karakteristike profinjenosti, pristojne riječi, kulturnog ophođenja smatra slabošću, koja izaziva u siledžijama još veću spiralu agresivnog ponašanja. Kako će proći Schmidtovo najnovije povlačenje, već se da nazrijeti.
Vjerojatno većini građana BiH, nakon najnovijih događanja, kada bi ih pitali za prvi i dominantan dojam o aktualnom Visokom predstavniku odgovor bi zasigurno bio – preplašenost. Ima tu nesigurnosti i nesnalaženja, ali jedna crta se već nametnula kao prevladavajuća. Christian Schmidt pada pod pritiske, plaši se prijetnji, plaši se agresivnih političara i činjenica da stoluje u Sarajevu, gdje je takav stil modus operandi, će vrlo vjerojatno jako utjecati na njegovu liniju odlučivanja u budućem razdoblju.
Također iz novih okolnosti se mogu iščitati Šmitova nepripremljenost na BiH prilike, loši ili nikakvi obavještajni podaci koji su trebali pripremiti teren za djelovanje Visokog predstavnika, što sve govori koliko je BiH nebitna u svjetskim geopolitičkim relacijama. Koliko je tragikomično da će takva osoba imati imperatorske ovlasti u BiH, biti iznad parlamenta i svih zakonodavnih instanci u BiH, govori koliko je ova zemlja propala. BiH je ušla u novu opasnu fazu Schmidtovom zaslugom. Politika grlatosti, agresivne retorike, prijetnji ima učinka i daje rezultate, što može pokrenuti spiralu agresivnog narativa. Takav javni diskurs je za BiH razoran.
Ostaje nam čekanje, hoće li nakon 6 tjedana Schmidt skupiti potrebnu hrabrost i konačno se suočiti s velikobošnjačkim nacionalizmom, koji u mirnodopskom periodu najviše razara Bosnu i Hercegovinu, te na svim nivoima kopira beogradsku politiku iz početka devedesetih. Puno je mišljenja da Hrvatima ide rasplet situacije u svakom slučaju na ruku. Nenametanje minimuma izbornih reformi, koje su bile pripremljene i kojim se vraća tek dio otetih prava zadnjih 20 godina ne daje BiH nikakve šanse za dugoročni opstanak. S druge strane, nametanje najavljenih reformi bi dalo dašak pluralizma u politički život Hrvata i nadu da zajednički život u BiH ima budućnost.
Početak rujna će dati odgovore na mnoga pitanja.
