Zabrinjavajući je nedostatak antiviperinog seruma koji se koristi nakon zmijskog ugriza, te je to dodatni razlog za oprez. Međutim, serum nije jedini način liječenja u slučaju ugriza otrovnice.
Tijekom boravka u prirodi, posebno u ljetnom periodu, potrebno je biti adekvatno odjeven i obuven, gledati kuda se hoda i gdje se staje, a u slučaju da se pojavi zmija, bitno je zaobići je. Zmija, kažu stručnjaci, neće puzati, ganjati čovjeka jer joj on nije plijen. Samo u slučaju da se osjete ugroženo, uglavnom zbog ljudskih nepromišljenih poteza, eventualno mogu ugristi. Zbog toga se preporučuje hodanje stazama i izbjegavanje mjesta gdje je visoko rastinje.
Docent dr. Vedad Škapur s Poljoprivredno-prehrambenog fakulteta u Sarajevu kaže za Fenu da je nebitno radi li se o zmiji otrovnici ili onoj koja to nije, zmiju je potrebno zaobići.
– Ako u svojoj blizini vidimo zmiju, treba je zaobići ili, ako to nismo u mogućnosti, eventualno u njenom pravcu politi vrlo malo vode i zmija će pobjeći. Čovjek nije zmiji plijen da bi ga ganjala – istaknuo je.
Škapur kaže da ipak treba biti oprezan i izbjegavati susret sa zmijom, ali i ističe da u njegovoj dugogodišnjoj praksi nije čuo da je netko u Bosni i Hercegovini smrtno stradao od ugriza zmije.
– Ljudi su uglavnom nervozni i histerični kad vide zmiju. Iz bezrazložnog straha naprave neki pogrešan potez, a zmija braneći se od čovjeka eventualno može ugristi. Naravno, potrebno je paziti da se zmiju ne nagazi, posebno za ovih toplijih dana kad one izlaze da se sunčaju. Potrebno je imati uvid u to gdje gazimo i kamo idemo – istaknuo je. Precizira da je najbolje kretati se stazama i izbjegavati mjesta gdje je trava visoka.
Nepotrebno je, kaže, štapom ili sličnim predmetima sklanjati ili tjerati zmiju. Kako pojašnjava, zmije koje viđamo u naseljenim mjestima nisu otrovne, a nama su korisne jer se hrane glodarima s kojima ima problema na određenim područjima u BiH.
Kako je kazao, u BiH ima nekoliko vrsta otrovnih zmija a najotrovnija zmija kod nas je poskok. U slučaju ugriza najbitnije je, kaže, da čovjek bude što smireniji i legne dok ne bude prebačen u zdravstvenu ustanovu.
Za doc. dr. Škapura zabrinjavajuća je činjenica o nedostatku antiviperinog seruma koji se koristi nakon zmijskog ugriza te naglašava da je to dodatni razlog za oprez iako, kako je kazao, za boravka u prirodi uvijek se mora biti oprezan.
Iz JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske navode da u Republici Srpskoj nema seruma koji se koristi nakon ugriza zmije. Zdravstvene ustanove u RS trenutno raspolažu s nekoliko doza seruma kojem je istekao rok trajanja.
– Institut je još, zajedno s dobavljačima, u procesu nabave seruma, a u kontaktu s Institutom za virologiju, cjepiva i serume Torlak pokušat ćemo pronaći izlaz iz trenutne situacije – navode iz Instituta.
Kako se navodi, JZU Institut za javno zdravstvo Republike Srpske pokrenuo je u 2020. godini dva tendera za nabavu seruma koji se koristi protiv zmijskog ugriza. Međutim, na navedene tendere se nije nitko prijavio.
– U 2021. godini također je pokrenut tender za nabavu navedenog, ali se nije javio nijedan ponuđač, tako da iz tog razloga u Republici Srpskoj nema seruma koji se koristi nakon ugriza zmije – kažu iz Instituta.
Na pitanje za taj serum u ŽS uopće u FBiH direktor Zavoda za hitnu medicinsku pomoć ŽS Adem Zalihić kazao je da, koliko zna, ima nešto zaliha seruma po ustanovama u Županiji Sarajevo. I to je, kako je kazao, pokazalo koliko je sve u sjeni pandemije.
– Serum nije registriran od agencije za lijekove pa je jedini način nabave interventni uvoz, ali nema ga ni u Hrvatskoj. U Srbiji proizvodi Institut Torlak, ali i oni imaju skromne zalihe. Nekim privatnim linijama sam pokušao osigurati nešto za BiH. Jedino trajno pravo rješenje je pokrenuti proizvodnju seruma u BiH, to je moje mišljenje – kazao je.
Pojašnjava da serum nije jedini način liječenja u slučaju ugriza otrovnica, “iako je kod nekih poželjan”:
Serum antiviperinum djelotvoran je protiv poluotrovnih i otrovnih zmija koje se javljaju u Europi. Osobama s alergijskim bolestima ili reakcijama, nakon dobivanja podataka o osobnoj i obiteljskoj anamnezi, poželjno je dati serum antiviperinum u bolničkim uvjetima, intramuskularno i uz oprez. U svim slučajevima pacijentu se uključuju analgetici, antibiotici, a nakon provjere provodi se antitetanusna zaštita. Ostali terapijski tretman se primjenjuje prema težini kliničke slike u bolničkim uvjetima.
