Spomen na don Joku Blaževića

Na Veliki utorak, 26. ožujka 2024., u groblju i grobljanskoj kapelici sv. Josipa u Blaževićima  sabralo se u povodu prve obljetnice preminuća don Joke Blaževića podosta vjernika iz župe Rašeljke i iz drugih mjesta a među njima i 12 svećenika. Misno slavlje za ovoga pokojnoga svećenika i sve pokojnike pokopane u tome groblju slavljena je sveta misa koju je predvodio uza suslavljenje spomenutog broja svećenika rašeljački župnik don Ilija Drmić. On je i kolega pokojnog don Joke.

Don Jozo/Joko Blažević rođen je 3. prosinca 1955. u mjestu Pasič, župa Rašeljke od oca Marka i majke Anice, r. Dudić. Osnovnu školu pohađao je u Kazagincu i Aržanu, a Nadbiskupsku klasičnu gimnaziju u Zagrebu na Šalati, gdje je položio i ispit zrelosti. Teološki studij završio je na Visokoj bogoslovnoj školi u Sarajevu. Sveti red đakonata primio je 7. prosinca 1980., a prezbiterata 29. lipnja 1981. u Mostaru po mostarsko-duvanjskom biskupu Pavlu Žaniću. Tijekom svoga svećeničkog života službovao je u župama: Prisoje (1981.-1985.), Vir (1985.), Drežnica (1986.-1993.), Sv. Matej – Mostar (1993.-1996.), Hercegovački Vinjani (1996.-2022.), Zagorje (2019.-2022.), Gabela i Gorica Struge (2022.-2023.) gdje je i umro.

U svojoj propovijedi don Ilija je rekao sljedeće misli koje su povezane sa spomenutim pokojnim subratom svećenikom.

„Draga braćo i sestre, cijenjena rodbino i dragi moj subrate don Joko! U povodu tvoje prve obljetnice želim reći ove riječi. Krist je tebi zasjao svojom Božanskom svjetlošću, o kojoj si ovdje na svijetu promišljao i propovijedao. I ne samo to, Bog Otac preminulim vjernicima i svojim svećenicima daje da se potpuno preobraze u Kristu.

Mi u vjeri govorimo da je naš subrat svećenik don Joko sada u svjetlosti. Svjetlo što ga je imao na zemlji postalo mu je samo snažnije i punije do prave Božanske punine svjetlosti.

Svi mi znamo da je don Joko cijeli svoj život, ljudski i svećenički, služio drugima u potpunoj ljubavi Božjoj. To služenje bilo je poticajem i svima drugima a pogotovo nama koji smo bili uza nj.

Mi znamo da je naš subrat nosio svoj križ bolesti koji ga je još više činio slugom svima kojima je bio poslan, a križ i služenje jesu središte kršćanskog života. Križ ižaruje veličanstvenu svjetlosti bez koje nema uskrsnuća. Kako to izgleda u stvarnom našem životu? Najprije: Mali križevi kroz cijeli dan, a onda veliki križevi u određeno vrijeme koje Bog izabere. Potom, odricanje zbog drugih. To su odluke koje vode do većeg križa, biti spreman položiti svoj život. Izgledalo je kao da je don Joko spreman u svako vrijeme odreći se svega za svakoga. Ni zbog kakva dobitka nego iz ljubavi prema Bogu i braći.

Kad je jednom obavljajući poslove za novi župni dvor u Prisoju umoran s putovanja stigao do Mosta, ugledao je svoju župljanku trudnicu koja je u to vrijeme čekala nekoga da je odveze u Livno jer je porod blizu. Don Joko je samo stao, pozdravio i rekao: Sjedaj, odvest ću te u bolnicu. I obavio je to radosno. Njegova župljanka je uskoro rodila i uslijedilo je ubrzo i krštenje. Temelj tome bila je i njegova molitva koja se molila u obitelji i trajno a glavna predvodnica molitve, koja je Božje svjetlo što sjaji s križa, bila je don Jokina majka. Oboje su pokojni i s iskustvom Božanske svjetlost. Oni i kao takvi služe iz nebeske domovine, a u ovoj našoj zbilji zemaljskoj stoji u služenju i don Jokin brat sa svojima.

Prije 54 godine s ovim svojim kolegom otputovao sam u Zagreb na Šalatu gdje smo četiri godine proživjeli u učenju i molitvu kao i ostalim vježbanjima za buduće življenje i djelovanje. Ove godine navršava se 50. obljetnica mature. Don Joko će biti s nama na toj proslavi, i po običaju stići će prvi na Šalatu. Obasjat će nas nebeskom svjetlošću.

Kad god se susretnemo mi don Jokine kolege, svi ponavljamo jedno te isto: Joko nam nedostaje. Njegov odlazak ostavio je veliku prazninu u našim životima. Nema više njegova stila življenja i poticaja za akciju u Crkvu. Sada nam ništa ne preostaje nego da ga otpočnemo oponašati u služenju, a uistinu to smo i učinili radi njega i radi svih nas, te sve iz ljubavi prema Bogu. Dragi don Joko, počivaj i raduj se u nebeskoj svjetlosti.“

Posusje.info