Vrlo je važno u vrijeme božićnoga blagoslov obitelji kratko se podsjetiti Božjega blagoslova kojim se mi ljudi bogatimo. Isus Krist i Duh Sveti za nas su blagoslov u pravom i punom smislu riječi. Pojava Krista na ovoj zemlji nama je ljudima Božji blagoslov i sreća. O nama ovisi najviše hoćemo li prihvatiti Božje blagoslivljanje i da li ćemo sami druge blagoslivljati po uzoru na Boga blagoslivatelja. Isus Krist prije uzašašća na nebo blagoslovio je svoje učenika, a time i cijelu Crkvu, Narod Božji. “Zatim ih izvede do Betanije, podiže ruke pa ih blagoslovi.“ (Lk 24,50). Ovo je predivan završetak Isusova ovozemnog boravka. Trajno je među nama ostavio svoj blagoslov sa željom da ga jedni drugima dijelimo kao najljepši dar uz radosno slavljenje života sa svim njegovim ugodnostima i tjeskobama.
Ljudski život trebao bi biti prožet zahvalnošću i blagoslovom, jer sve što imamo plod je Božje darežljivosti. Posebice u Starom Savezu naglašena je ova sastavnica života blagoslov: “Blagoslovom ozgor s nebesa, blagoslovom ozdol iz dubina, blagoslovom iz svih prsa, iz svih utroba“ (Post 49,25) Bog blagoslivlje. Čovjek se treba samo otvoriti djelovanju Božjem i prihvaćati njegovu volju u dubokoj poniznosti i vjeri, a onda će nesumnjivo doći njegove milosti i obilje blagoslova. Bog je izvor blagoslova iz kojeg je snaga i životnost, koju prima samo živo biće čovjek, a ne mrtve stvari ili predmeti. Oni se samo posvećuju Božjom prisutnošću, ali ne mogu primiti blagoslova i nemaju moć dijeljenja blagoslova. Onaj tko je blagoslovljen, nužno blagoslivlja druge, obasiplje ih milosnim plodovima blagoslova. Sadržaj blagoslova jest: obnova duha i srca, čišćenje misli i osjećaja, život i radost, mir, ljubav, povjerenje i zajedništvo s braćom ljudima i Bogom, te s prirodom u kojoj postojimo.
U božićno vrijeme u naše obitelji dolaze svećenici donoseći Božji blagoslov i mir novorođenoga kralja Isusa Krista. Mnoge kuće i stanovi bit će za tu zgodu uređeni, očišćeni i prozračeni. Stolovi će biti prostrti bijelim stolnjacima i domaćin će častiti svoje goste. I to je važno, a još je važnije i bitnije otvoriti vrata svoje duše i srca Božjem blagoslovu koji donosi svećenik, očistiti dušu od zla koje se u njoj nataložilo tijekom minule godine i izmiriti se sa svima, posebice sa svojim ukućanima i susjedima, a pogotovo ako se to ne čini češće u godini čiji „danci lete kao sanci“. Potrebno je pružiti ruku braći i sestrama iz dubine srca gdje se upravo događa pravo opraštanje. Onda će doći Bog u svako srce i u svaku obitelj i izlit će na taj način svoj osebujni blagoslov. Isto tako potrebno je toga dana, koliko je god moguće u sukladnosti s uvjetima društvenoga života da cijela obitelj bude na okupu, barem jednom u godini! Ta, to je blagoslov obitelji. Kaže se i blagoslov kuće, jer je kuća obitavalište obitelji. Ako netko od članova obiteljske zajednice toga dana nije prisutan iz opravdanih razloga, za njega se treba pomoliti cijela zajednica skupa sa svojim svećenikom da i na njega siđe Božji blagoslov i mir novorođenoga kralja Isusa Krista. U molitvu je potrebno uključiti i sve preminule članove obiteljske zajednice.
Tradicionalno božićni blagoslov obitelji počinje na svetkovinu Bogojavljenja, Sveta tri Kralja ili Vodokršte. U nekim našim mjestima svećenici i ranije blagoslivlju obitelji i posvećuju stanove unutar svojih župnih zajednica. To čine više iz praktičnih razloga (velik broj obitelji, mnoge su obitelji pobožićnih i novogodišnjih dana na okupu i sl.). No, ne bi se trebala smetnuti s uma teološka opravdanost blagoslova i posvete stana na Vodokršte: tada se za vrijeme euharistijskoga slavlja posvećuje sol i voda koja u povijesti spasenja ima veliko značenje. Sjetimo se: Duh Božji lebdio je nad vodama, židovski narod je prošao kroz vode Crvenoga mora i tako se oslobodio ropstva, Ivan je na rijeci Jordan krštavao vodom u znak obraćenja, Isus je kršten vodom, svi smo mi kršteni vodom i preporođeni Duhom Svetim i tako postali djeca svjetla. Upravo na blagdan Vodokršta sjećamo se svoga krštenja po kojem smo ušli u Crkvu i postali Narod Božji, osim toga s Kristom smo rođeni, u smrt s Njime pokopani i uskrsnuli s Njime na novi život kako nas uči apostol naroda sv. Pavao.
Na spremljenim stolovima naših obiteljskih kuća i stanova naći će se u lijepoj posudi posvećena voda, kojom će svećenik škropiti stan i članove obitelji. Stan će biti posvećen, a obitelji orošene Božjim blagoslovom i milošću. Ovdje je opet potrebno pripomenuti: živa bića (čovjek) se blagoslivljaju, a mrtve stvari i predmeti se posvećuju. Blagoslovom se očituje Božje milosno djelovanje u osobi, a posvećeni predmeti služe ljudima za ostvarenje ovozemnih planova i Božje volje u ljudima. Stoga, treba razlikovati Božićni blagoslov obitelji od posvete kuće ili stana. Ako se ovako postupi, onda će naš božićni blagoslov obitelji i posveta obiteljske kuće ili stana imati pravu vrijednost. Blagoslovljeni članovi obitelji moći će druge blagoslivljati, jedni druge bogatiti blagoslovom kojemu je izvor trojedini Bog. U posvećenim obiteljskim kućama moći će se razvijati prava radost života jednih prema drugima na opće dobro, a Bogu na slavu. Uza sve to vjernici će shvatiti i prihvatiti ne samo kao običaj, nego kao veliku duhovnu potrebu blagoslivljanja svega u svome životu, a napose svakidašnje hrane koju blaguju ujutro, u podne i navečer, kada redovito zvoneći i crkvena zvona pozivaju na taj vjerski čin. Ilija Drmić
