Odavno sam primijetila da sve strane banke u FBiH u svom službenom poslovanju koriste samo bosanski jezik, i nema tu ničeg nezakonitog jer to pravna regulativa dozvoljava. Po inerciji to nekako zanemarujem i gotovo prihvaćam, a vjerujem da se tako ponašaju i drugi. Ovoj je inerciji došao kraj kada sam jednog dana, čekajući u redu u jednoj od banaka, uzela promotivni materijal i vidjela da je sav napisan na bosanskom jeziku, te sam voditeljicu poslovnice upitala zašto nema materijala na hrvatskom jeziku i zašto se od središnjice u Sarajevu to ne traži. Ljubazna gospođa potiho je odgovorila da to nije baš uputno tražiti jer se zbog toga može izgubiti posao.
Ovakav odgovor bio je okidač za reakciju te sam od svih banaka (osim od UniCredit banke) tražila objašnjenje izbora jezika poslovanja i promotivnog materijala. Uslijedio je licemjerni dio kad banke odgovaraju da im je žao, da poštuju sve narode i jezike itd. Gotovo su me uvjerili da u svojim službenim prostorijama imaju sobe za plakanje u situacijama kad se klijenti žale – office for tears – official staff only. Nakon slanja žalbi u Sarajevo i primanja ovdje prezentiranih odgovora, iste sam poslala u glavna sjedišta ovih banaka u Beč i Torino nadajući se nekakvoj reakciji. Međutim, od njih nisam dobila nikakav odgovor – toliko smo im važni.
Zapravo, važni smo im samo kad plaćamo usluge i kad na nama zarađuju, ali Hrvati u FBiH ne zaslužuju niti jedan primjerak promotivnog materijala na hrvatskom jeziku, a kamoli, ne daj bože, da banke posluju na hrvatskom jeziku. Možete li zamisliti, primjerice, da u Zenici ili Sarajevu u tim istim bankama naiđete na nekakav oglas za povoljne kredite u kojem stoji: „Akcija u siječnju”? Naravno da ne možete. Gotovo se stječe utisak da je korištenje hrvatskog jezika nezakonito i da nas zapravo banke uče kako se biva državotvornim. Znam da će sada dežurni državotvorni kritičari kazati kako ovo nije važno i da je najvažnije koliko novaca imate u banci, da svi ipak razumijemo bosanski jezik itd. Budući da je pitanje korištenja hrvatskoga jezika meni važno – zato ovo i pišem. Ova bi problematika trebala biti važna kako političarima tako različitim institucijama koje vode brigu o svom narodu i njegovu jeziku. Nemam ništa protiv bosanskoga jezika, ali volim svoj jezik i na njega imam pravo.
Fascinantna mi je i marketinška kratkovidnost ovih banaka jer njih uglavnom zanima novac (ako izuzmemo ovo periodično plakanje), a tiskanje promotivnog materijala na hrvatskom jeziku zahtijeva minimalan tehnički i financijski napor. Ranije sam spomenula UniCredit banku, kojoj nisam slala pritužbe jer sam u njihovu promotivnom materijalu našla prihvatljivu praksu korištenja dubleta: penzioner/umirovljenik, financije/finansije i sl.
Na kraju se nameće pitanje: što možemo učiniti da se promijeni ovakva marketinška praksa? Možemo slati pritužbe bankama i tražiti promotivni materijal na hrvatskom jeziku (na njihovim službenim stranicama postoje obrasci za pritužbe). Neke od banaka prilikom obrade pritužbi traže da navedete svoj datum rođenja, što ne morate učiniti jer ne postoji zakon koji vas na to obvezuje. Ako se pokrenete, možda i dođe do željene promjene. Nema potrebe čekati da netko drugi za nas nešto uradi.
Posusje.info (Marija Krolo)
