Široki Brijeg: Ekshumirane kosti šestorice hrvatskih vojnika, pronađeni zanimljivi osobni predmeti

Posmrtni ostaci šestorice hrvatskih vojnika ekshumirani su u četvrtak na lokalitetu Čarapovo polje u mjestu Privalj kod Širokoga Brijega.

Ekshumaciju je vršilo Povjerenstvo za otkrivanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća Široki Brijeg, a ovo mjesto obilježeno je kao grobište br. 7.

Na ovom mjestu, koje se nalazi u blizini Privaljskog mosta tik uz magistralnu cestu, pokopano je šest hrvatskih vojnika, ustaša 7. satnije, 2. bojne, PSUV-a Makarska, koji su krajem 1944. godine u okršaju s partizanima na tom mjestu i poginuli.

Prema zapisanim navodima svjedoka iz tog doba, šestorica vojnika čuvala su most, a dva partizana su se kroz vodu približila bacivši dvije bombe u bunker koji ih je usmrtio na mjestu. Šestorica vojnika pokopana su na mjestu pogibije.

Zahvaljujući svjedocima, danas nažalost pokojnima, identitet tih šestorice poginulih hrvatskih vojnika poznat je, a dodatno je potvrđen konzultiranjem Žrtvoslova navedenih općina i gradova iz kojih su oni potjecali.

1. Ivan (Cvitana) Paponja (1923.-1944.) s Paoče (Čitluk)
2. Ivan (Mate) Pinjuh ”Glavinušić” (1922.-1944.) s Čerigaja (Široki Brijeg)
3. Stanko (Mate) Knezović (1922.-1944) s Privalja (Široki Brijeg)
4. Ivica (Ivana) Barbarić ”Janjoš” (1924.-1944.) iz Knešpolja (Široki Brijeg)
5. Vide (Lazara) Prce (1923.-1944.) iz Domanovića – Opličića (Stolac)
6. Vlado (Marka) Mihalj ”Ruškić” (1925.-1944.) iz Rakitna – D. Poklečana (Posušje)

Među kostima su pronađeni brojni artefakti, a najzanimljiviji su svakako četkica i pasta za zube, ogledalce i češalj za kosu. Pronađena su i ustaška obilježja koja su nosili vojnici kao i brojne čahure, ali i neispaljeni meci te ostala oprema s odore i obuće.

Došli smo na zahtjev Mjesne zajednice Privalj koja će raditi spomenik stradalima iz Drugog svjetskog rata i poraća, a na tom mjestu se nalazilo grobište gdje su stradali hrvatski vojnici krajem 1944. godine. Uz članove Povjerenstva, ekshumaciji su nazočili i članovi njihovih obitelji i nastojat ćemo prema njihovim DNK uzorcima identificirati i predati obiteljima.

Nakon ekshumacije mi ćemo obraditi posmrtne ostatke i onda kasnije uzeti DNK uzorak od obitelji. Kosti su prebačene u limene kutije, a nakon toga u Gradsku mrtvačnicu u Širokom Brijegu. Uslijedit će identifikacija pomoću DNK uzorka, a ako se ne uspiju identificirati, sve ove žrtve će biti pokopane na Groblju mira na Bilima, izjavio je za portal Jabuka.tv predsjednik Povjerenstva za otkrivanje i uređivanje grobišta Drugog svjetskog rata i poraća Široki Brijeg Pero Kožul.

Stjecaj različitih nepovoljnih okolnosti doveo je do toga da ovo grobište nije ranije ekshumirano, iako su neki od zahtjeva Povjerenstvu, najprije za njegovo uređenje, a potom i za njegovu ekshumaciju, bili dostavljeni godinama ranije.

Povjerenstvo svoje aktivnosti nastavlja već u petak gdje će u Kočerinu ekshumirati posmrtne ostatke trojice njemačkih vojnika.

Svjedočenje Marko (Antin) Musa iz privaljske Dubrave

”To je bilo nekako krajem 1944., a tu je bilo svega i svačega. Ovi naši ovdje pokraj Privaljskog mosta držali su vatru, imali su mitraljez, imali su još naoružanja. I ja sam s ove Gomile pratio dvojicu partizana, još odonud od Ivankovića kuća. Pregazili su vodu, a vode je bilo sigurno više od metra. I znači, dvojica tih partizana pregazili su Maticu i izbili amo. Jedan od te dvojice partizana zvao se Zvonko, to je taj koji ih je pobio, a znao sam mu i prezime, ali sad ga više ne znam. I sad je živ, živi dolje negdje u Čalićima.

Šumar je prije bio, u ono vrijeme poslije rata! I njih su dvojica pregazili vodu i nastavili su amo Maticom… Ima i drugi potok koji teče odozgo od Kočerina niz Grabovnik. Pregazili su i taj potok! Mene je zanimalo i ja sam gledao ne trepćući. Mene je pokojni moj stari jamio za ruku i potjerao u kuću, ali ja sam vrlo volio gledati pa sam se opet vratio nazad. Tako su partizani došli blizu, ali im ovi naši nisu dali preko mosta. Tu je bio jedan dobro utvrđen i ozidan bunker. Naših je ukupno bilo šest u tom bunkeru.

Oveći je bunker bio tu napravljen. I kažem, ovi su partizani prešli i ovu drugu vodu – Maticu, što dolazi odozgo s Kočerina, pa su se ispod onog Ljubića zida, polako, pogureno, dolibili do bunkera. Eto, vidio sam svojim očima i kad je eksplodirala bomba koju je jedan od njih dvojice ubacio u bunker. Zapravo, dvije su bombe oni ubacili, ali samo jednu sam ja zraknuo. I kad sam to vidio, ja sam odmah pobjegao u kuću. Brže-bolje, k’o strijela u kuću!”

Svjedočenje Bože (Matin) Kraljević iz Kraljevića Dubrave

„Bila je priča da je tada naišla velika voda, da je sve bilo vrlo poplivalo. Bile su tri naše brvne, one što su služile za prijelaz preko potoka, preko vode. I to je sve porušeno, sve je voda odnijela, pa je ostao samo ovaj most na Privalju. Tu su na mostu ustaše zauzele busiju i čuvale taj most jer je on ostao jedini prijelaz preko vode. U grobištu na Privalju kod mosta zakopani su ustaše, njih šest.

Jedan od njih je Brotnjak, drugi je naš Čerigajčanin, Pinjuh zvani Glavinušić, a s njima je bio i naš Stanko Knezović, odavde s Privalja. Priča je bila, kako sam već kazao, da je tada bila velika voda i da se javio neki partizan koji će obići odozgo od Kočerina i dovući se ustašama iza leđa. Tako je i bilo. Pregazio je vodu, puzao, puzao i dopuzao im za leđa, bacio bombu i pobio ih, pobio je sve te ustaše.”

Svjedočenje Jure (Cvitana) Paponja s Paoče – Biletić Polje (Čitluk)

”Moj brat Ivan, rođen 1923. godine, a bio je pripadnik PSUV-a Makarska, VII. satnije, II. bojne. Ta je satnija između ostalih bitaka bila i na položaju na Privalju kod Širokog Brijega. U toj je bitki moj brat poginuo, zajedno s još pet bojovnika, svojih suboraca… Po svjedočenju gospodina Marka Muse s Privalja, koji je kao dječak, zajedno sa članovima svoje obitelji, bio nazočan pokopu šest pripadnika PSUV-a (moj brat jedan je od njih).

Zakopani su u plitko iskopan grob na raskrižju puteva Široki Brijeg – Kočerin – Grude… Bio sam dječak, najmlađi u obitelji, kad je moj brat poginuo. U strahu od partizana nismo smjeli niti reći da je živio, a kamoli da je poginuo kao hrvatski vojnik. Istinu o njegovoj smrti saznali smo već odavno. Od 1990. godine nastojim ostvariti svoj san da dostojno obilježim bratov grob na mjestu njegova stradanja.”

(www.jabuka.tv)

Komentiraj!

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu od spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.