Dva mjeseca nakon operacije razdvajanja na KBC Rebro, sijamske blizanke Kristina i Valentina narasle su na 57 centimetara i svaka ima pet kilograma
Curice moja lijepa, evo još samo desna ručica, lijevu smo već uvukli. Opa, bravo, buhtlice moja, tepala je sva raznježena Marija Tambolaš (25) kćeri Valentini dok ju je presvlačila u novi ružičasti bodi s rozim srcima.
Nakon Valentine, na red je došla njena sestra blizanka Kristina. Djevojčice rođene 16. siječnja kao sijamske blizanske uspješno se oporavljaju na intenzivnoj njezi KBC-a Zagreb nakon 14-satne operacije razdvajanja sredinom svibnja. Marija je s njima svaki dan, mazi ih, pazi, brine o njima, uspavljuje ih, ljubi i naprosto uživa. Gotovo je rastrgana između posjeta zagrebačkom KBC-u Zagreb i Bušetine, naselja na virovitičkom području gdje sa suprugom Petrom (26) uređuje novi dom za svoju šesteročlanu obitelj. Dok naizmjenično u naručju drži Kristinu pa Valentinu, za 24sata priznaje da joj nije teško svakodnevno putovati vlakom u Zagreb. Za svoje bi curice išla i na kraj svijeta.
Mami Mariji ništa nije teško
– Stižem oko 11, a odlazim oko 15 sati i tako stalno. Curice se super oporavljaju, dobro su i odlično napreduju – ističe ponosna mama.
U malenom inkubatoru na kojem je crtež Pepeljuge leži Valentina, a desno od nje, u inkubatoru na kojem je nacrtana Trnoružica, leži njena sestra. Dok radoznalo pogledavaju uokolo, uistinu izgledaju poput pravih princeza.
– Gotovo je za ne povjerovati da se tako krasno razvijaju. Obje imaju pet kila i oko 57 centimetara, a kad su tek rođene, zajedno su bile velike kao jedna sad. Sad im najviše treba hrana, pažnja i nošenje na rukama, to baš vole. Zapravo, kad razmislim, stvarno su razmažene, mora ih se neprestano nositi. Stalno guguću, traže nas pogledom, smiju se – razdragano nabraja Marija, cijelo vrijeme ne skidajući pogled s blizanki.
Priznaje da joj je najteži dan u cijeloj ovoj priči bio dan porođaja. Naime, ona je ostala u jednoj bolnici, dok su njene bebice premjestili u KBC Zagreb.
Imaju lavića i medvjedića
– U tjedan dana bih ih vidjela samo kada bi ih suprug slikao i došao mi pokazati sliku. Kad su me pustili doma iz bolnice i kad sam ih konačno mogla doći vidjeti uživo, to mi je bio najemotivniji, najljepši, ali i najteži trenutak – prisjeća se Marija, teško dišući cijelo vrijeme, kao da je emocije stežu dok se prisjeća neizvjesnih trenutaka. Težak je bio i dan operacije, koja je trajala 14 sati, što je bilo predugo da bi Marija, samo mjesec i pol nakon porođaja cijelo vrijeme sjedila u bolnici.
Blizanke su bile spojene donjim dijelom prsnoga koša, ali zajednički su im bili jetra i crijeva. Marija i suprug svakih su sat vremena zvali bolnicu, a kad su im liječnici javili da je operacija pri kraju, odmah su sjeli u auto i došli u Zagreb. Mariji je bilo čudno svoje bebe prvi put vidjeti razdvojene. Mjesec i pol prije toga svaki ih je dan gledala spojene, a onda su odjednom bile svaka za sebe, svaka u svom inkubatoru. Kaže da joj se, kada danas vrati film, čini da je brzo prošlo tih pet i pol mjeseci otkad su se Valentina i Kristina rodile. Ipak, u to joj se vrijeme sve skupa činilo kao prava vječnost.
Čekaju ih braco i seka
– Sad je malo lakše. Puno sam smirenija i jako, jako sretna – govori nm Marija. Dok gleda u njih, kaže da su “pljunuti” tata. Lice je tatino, a on tvrdi da su djevojčice tvrdoglave na mamu.
– Tako i treba biti – ističe uz smiješak Marija. Zasad ih raspoznaje po obliku glave i igračkama koje imaju u krevetićima. Valentini od prije gotovo dva mjeseca, kad je operacija uspješno izvedena, društvo pravi lavica, a Kristina u svom krevetiću, otkad se “rastala” od seke, ima medvjedića. Tako sestrice raspoznaju i starija braća, koji su nedavno prvi put bili na Rebru i uživo vidjeli sestrice. Kažu kako jedva čekaju da malene dođu kući da ih mogu čuvati. Nadjenuli su im i nadimke, pa je Kristina postala Kika, a Valentina je Tina.
Obnavljaju kuću
– Kika je pravi mali vražićak, zna što i kako hoće i kad si to zamisli, mora biti po njenom. Živahnija je i plače sve dok ne probudi sestru, koja je veća spavalica. Valentina je, s druge strane, malo povučenija, mirnija i prilagođava se sekinu tempu. Moguće da će Kristina biti dominantnija i da će čuvati svoju seku – smije se mama Marija.
Iako djevojčice odlično napreduju i super se oporavljaju nakon operacije, još se ne zna dokad će ostati u bolnici.
– Idemo dan po dan. Realno ne znamo ni što će sutra biti, a kamoli za mjesec ili dva. Ne bojim se više ničega, smirena sam i idemo polako – kaže Marija. Svim ženama koje se možda nađu u situaciji sličnoj njenoj poručuje da uvijek slušaju sebe.
– Trebate vjerovati u sebe, slušati svoje tijelo i sebe. I naravno, nemojte odustati. Prezadovoljna sam sa skrbi koju smo ovdje dobili, ne želim ni pomišljati što bi bilo da nismo došli na Rebro – sa smiješkom zaključuje hrabra mama.
Inače, cijela obitelj posvetila se uređenju kuće u Bušetini, u koju uskoro stiže novoproširena obitelj. Oko kuće pomažu djedovi Ivan i Zdravko te stric Vlado. Obitelji su u pomoć priskočili i općina, načelnik, gradonačelnik i ostali. Dok se kuća dovršava, mama Marija je s blizankama u bolnici.
Dnevnik.ba
