Ruska državna novinska agencija RIA omogućila je krajem prošlog tjedna izvanredan uvid u alternativnu stvarnost koju ruskoj populaciji i cijelom svijetu pokušava podvaliti Vladimir Putin.
U ovom komentaru Davida Narmanije, koji svojim izričajem dosta podsjeća na retoriku legendarnog Ilije Čvorovića iz Balkanskog špijuna, iznosi se ideja o stvaranju novog svijeta u kojem SAD, Europska unija i ostale zapadne demokracije neće moći “omogućavati masakre pod krinkom demokracije”.
Kad i danas ukrajinska djeca ne bi stradavala od ruskih bombi, ovaj uradak bio bi zabavan, ovako je stravičan i tragičan. Prenosimo ga u cijelosti.
“24. veljače probudili smo se u novom svijetu”
Operacija denacifikacije i demilitarizacije Ukrajine postala je značajka koja je podijelila povijest na razdoblje prije i poslije. I tako smo se 24. veljače probudili smo u novom svijetu u kojem živimo već mjesec dana. Prisjetimo se od čega smo se oprostili.
Bombardiranje Jugoslavije postalo je prvi znak preuranjenosti zaključaka o “kraju povijesti”, koje su tako revno replicirali zapadni politolozi. Pokazalo se da je bila to posljednja NATO-ova operacija u kojoj je ova alijansa uspjela ostvariti svoje ciljeve, ma koliko oni bili kanibalski.
Zatim je došao Afganistan, gdje je Washington trebao slomiti talibane. Prošlo je 20 godina, SAD je sramotno pobjegao iz te zemlje, a talibani su ponovno preuzeli vlast u svoje ruke. Nakon toga uslijedila je operacija traženja oružja za masovno uništenje u Iraku. Naravno, nisu ga pronašli, ali su postavili plodno tlo za formiranje Islamske Države.
Početkom 2010-ih godina, “arapsko proljeće” koje su SAD i Europa aktivno podržavale, pretvorilo se u krvave građanske ratove u Libiji i Siriji. U potonjem su se iskazali militanti Islamske Države.
Ovom svijetu sada dolazi kraj. I gradi se novi. U njemu je nemoguće nekažnjeno pucati raketnim sustavom Grad na Chinvali (glavni grad gruzijske pokrajine Južne Osetije koja je pod okriljem Moskve proglasila neovisnost, op.p.). U njemu je nemoguće, pod krinkom izgradnje demokracije, dopuštati masakre islamista. U njemu je nemoguće spaljivati ljude u Domu sindikata u Odesi i nemoguće je ne primijetiti rat koji je osam godina vodio dio vašeg naroda. Potonje se, uzgred, odnosi i na Ruse i na Ukrajince.
A što je u njemu moguće? Kakav će to biti svijet? Što nas čeka? Sve nas, bez obzira u kojoj zemlji živimo.
Danas je budućnost novog svijeta u rukama ruskih vojnika
Danas je budućnost novog svijeta u rukama ruskih vojnika – oni se bore za taj svijet. Kardinalne razlike u djelovanju Rusije i SAD-a u sličnim situacijama očite su i najvatrenijim protivnicima Kremlja. Naši avioni ne bombardiraju gradove pune civila kao što su to učinili Amerikanci u Jugoslaviji, Afganistanu i Iraku. Istodobno, naša vojska ima sposobnost uništiti bilo koji objekt u Ukrajini – nedavni udari Kinžalom (ruski hipersonični projektili zrak-zemlja, op.p.) to su vrlo jasno pokazali.
Ali Rusija djeluje drugačije i nastoji minimizirati žrtve među civilima. I zbog toga su naše trupe prisiljene ulaziti u gradove i boriti se tamo gdje se snajperist može sakriti iza bilo kojeg prozora. Stoga je svaki vojnik koji je tamo dao svoj život, to učinio. Između ostalog, kako bi spasio živote mirnih Ukrajinaca.
Zato će operacija trajati točno onoliko koliko je potrebno da se dovrše zadaci. Ovdje definitivno ne treba žuriti.
Kad bude gotovo, progovorit će diplomati. Morat će odrediti sigurnosnu arhitekturu novog svijeta, razviti mehanizme koji će biti savršeniji od onih koji su postojali dosad. Neke od njih morat će se preispitati, dok će se druge, na primjer, Sporazum o nuklearnom oružju srednjeg dometa, morati ponovno oživjeti. Izuzetno važna rasprava će se razviti oko proširenja sporazuma START-3.
Poseban predmet rasprave bit će hipersonično oružje, u kojem je Rusija znatno ispred ostalih država. No, temelj ovih sporazuma neće biti bilateralni dokumenti Moskve i Washingtona. Pažljivo će se čitati u Pekingu, Delhiju, Berlinu, Parizu, Teheranu, Rijadu – u prijestolnici svake zemlje koja može preuzeti odgovornost za dizajn budućnosti u kojoj neće biti mjesta za pogreške unipolarnog svijeta. A sada, u Kremlju i na Smolenskom trgu (sjedište ruskog Ministarstva vanjskih poslova, op.p.), pozorno promatraju kako se ponašaju oni koje smo smatrali saveznicima i oni koje smo smatrali vazalima Washingtona.
I ako je u gore spomenutim aspektima presudnu ulogu odigrala odlučnost Rusije, onda je na pogrebu bivšeg gospodarskog poretka Zapad već pogazio neka načela. Sjedinjene Američki Države i njihovi saveznici srušili su ključno načelo kapitalizma – nepovredivost privatnog vlasništva. Da, trenutačno to malo zabrinjava obične Ruse, koji su, blago rečeno, zbunjeni kada čitaju kako ruski milijarderi pate zbog zaplijene jahti i poteškoća s plaćanjem svojih čistačica. Ali to se pomno prati u glavnim gradovima spomenutim u gornjem odlomku – značajan dio novca njihovih najbogatijih stanovnika također leži u zapadnim bankama. I očito im se ne sviđa način na koji se sada ponašaju Washington, London i Bruxelles.
Američki mediji su već prije tjedan i pol pisali da Saudijska Arabija i Kina razgovaraju o mogućnosti plaćanja naftnih ugovora u kineskim juanima. A prekjučer je Rusija objavila da će odsad europske zemlje ruski plin plaćati rubljima. Dedolarizacija globalne ekonomije još se u veljači činila kao nejasna perspektiva, ali danas već poprima sasvim opipljive obrise.
“Shvaćaju li obični Nijemci i Francuzi da se na njihov račun sada vodi borba za spas ukrajinskih nacionalnih bojni?
Posebno je zanimljiva budućnost naših zapadnih susjeda na europskom kontinentu. Hoće li Europa postati uistinu neovisna ili će i dalje slijepo slijediti upute “grada na brdu” (religijski izraz koji se danas koristi kao fraza koja opisuje poziciju SAD-a kao “svjetionika nade” za cijeli svijet, op.p.)? Shvaćaju li obični Nijemci i Francuzi da se na njihov račun sada vodi borba za spas ukrajinskih nacionalnih bojni? Uostalom, SAD je obrisao noge o proklamirane ideale o nedopustivosti kolektivne odgovornosti. Dobro, za Ruse to više nije vijest, ali sada cijenu sankcija plaćaju i obični Europljani – inflacija na njih nije utjecala ništa manje nego na nas.
Pritom je očito da europski dio NATO-a nipošto nije jednoglasan u potpori Ukrajini. Naravno, ima pojedinačnih usijanih glava, ali mnoge je ohladila mogućnost suprotstavljanja Rusiji, koja je spremna ne samo deklarirati svoje interese, već ih i stvarno braniti. Nažalost, Zapad nije dobro razumio posljedice ignoriranja argumenata koje je Vladimir Putin iznio prije 15 godina u Münchenu.
Novi svijet je odgovornost
I samu Rusiju čekaju kolosalne promjene, očito je da se rješenje dugogodišnjih gospodarskih problema više ne može odgađati. Ali koje načine možemo pronaći za izlaz iz ove situacije?
Odgovore na ova i mnoga druga pitanja tek trebamo saznati, ali ona će definitivno postati dio ljudske povijesti. A što će biti, ovisi o svakome od nas. Uostalom, novi svijet je odgovornost. Za sebe, za svoje najmilije, za zemlju i za cijeli svijet. Jer nitko nije otok.”
