Župa u Rakitnu danas je proslavila blagdan svoga nebeskog zaštitnika, svetoga Ivana Krstitelja. Središnje misno slavlje služeno je u 11 sati u župnoj crkvi, a uz koncelebraciju nekoliko svećenika predvodio ga je monsinjor Ratko Perić, nekadašnji dugogodišnji biskup mostarsko – duvanjske biskupije i upravitelj trebinjsko – mrkanski.
Na samom početku monsinjor Perić od svega srca čestitao imendan svima onima koji nose ime sv. Ivana Krstitelja. „Neka zagovor svetoga Ivana Krstitelja pomogne svima vama da u vašem životu ima zdravlja duševnog i tjelesnog. Osobito da Božja ruka bude nad vama, ruka upraviteljica i spasiteljica“, kazao je monsinjor Perić na samom početku euharistijskog slavlja.
U svojoj homiliji monsinjor Perić je istaknuo da Crkva danas slavi rođenje sv. Ivana Krstitelja na najsvečaniji način, a to je svetkovina i to rođenja Ivana Krstitelja te da je on jedini svetac kojemu se slavi rođendan. U svojoj je homiliji objasnio zašto je samo sv. Ivan Krstitelj jedini svetac kojemu se slavi rođendan. „Život bi mu mogli podijeliti u tri djela: od začeća do rođenja, od rođenja do uhićenja, a treći dio je od uhićenja do odrubljenja glave. Svaki dio je dramatičan. Mi danas govorimo o prvom djelu. Tu se spominje nekoliko osoba koje su sve dragocjene u odnosu na naše vječno spasenje. Prvo Zaharija, roda od plemena Levijava koji je imao sinove Arona i Mojsija. Od Arona je svako muško dijete bilo određeno za svećenika. Koliko ih je bilo nemoćnih i ne mogu biti svećenik. Možda je u to doba od 1300 godina prije Krista bilo oko 80 000 je bilo muškaraca koji su određeni za svećenika, ali nisu bili konkretni svećenici. Oko 20 000 je bilo konkretnih. U hramu i na žrtveniku se prikazivale dvije žrtve. N godinu treba 700 svećenika da prikažu žrtvu. Tako je bilo teško doći u hram. Dok je došlo do Zaharije i njegove mogućnosti prikazivanja žrtve kao svećenika prošlo je preko 30 godina. Konačno je dobio priliku da prikaže žrtvu. Kada je ušao u žrtvenik i prikazao žrtvu, ukaže mu se Anđeo, druga osoba. Anđeo mu govori da su mu uslišane molitve koje je vazda molio. Molio je potomstvo i sina koji će biti svećenik. I supruga Elizabeta je još više željela imati i sina ili kćer svojim majčinskim instinktom. Ali Zaharija ne vjeruje, jer čeka sina 40 godina. „Daj mi neki znak.“, kaže Zaharija. „Loše si pitao Zaharija. Ja sam mislio da ćeš ti kao svećenik pokazati vjeru u Boga, da ćeš pokazati malo ufanja što ti govorim u ime Božje“. Dobra poruka nama svećenicima, da možemo biti na oltaru, dizati ruke i podizati Presveto i ne vjerovati. Nema veće katastrofe! I zanijemi Zaharija, otvara usta, ali nema glasa. Anđeo Gabrijel mu je rekao da će dogodine zagrliti sina od svoje supruge Elizabete, koji će biti velik, pretača Mesije, narod će se radovati jer imate dijete po Božjem zakonu. Ispričao je on to supruzi Elizabeti koja je bila bliža 70oj godini. Začela je. Kao što se stidjela što nema dijete u mladosti, opet se počela stidjeti jer nosi dijete u starosti. Vidiš kad Bog uđe u život. Kažu da ima u svijetu 20 posto brakova bez djece. Ne čudi kada vidiš sve što uzimaju da spriječe začeće, možda je i veći broj. Vidiš da ne daješ ti dijete, ako Boga da, ima dijete, ako Bog neda, nema ga. Upravo zato se mnoge žene, bračni parovi utječu sv. Ivanu za dijete i plodnost. Elizabeta u šestom mjesecu radosna i stidljiva, kad eto jedne mlade, dolazi iz dalekoga Nazareta, 120 kilometara, pješke, toliko dana joj je trebalo da prevali, Marija iz Nazareta koja je u Nazaretu imala isti susret s anđelom s kojim je Zaharija razgovarao. Kada je arkanđeo Gabrijel Mariji navijestio dijete i sina, ona je samo rekla jedan problem: ja nemam muža. On joj kaže da samo povjeruje. Ona odgovara da vjeruje. Ona je druga priča od Zaharije i ne traži dokaz. Anđeo traži od nje da povjeruje Bogu. Ona prihvaća: „Neka mi bude po tvojoj riječi.“. Veličanstveno. To je Marija! Čim joj je arkanđao rekao da je i Elezabeta noseća, ona je skupila darova što je imala i pošla pohoditi svoju rođakinja. Sastaju se njih dvije, Marija nosi Isusa u svom srcu koji se začeo po Duhu Svetom susreće se s Ivanom koji je u Elizabeti već šest mjeseci. Kako se poljubiše rođakinje, tako i mali Ivan zaigra u Elizabetinoj utrobi. Prvi put se tu spominje da je Isus pravi Bog od pravoga Boga, pravo Svjetlo od pravoga Svijetla. Elizabeta tada kaže: „Kako to da mi dolazi majka moga Boga…“. Gospa je ostala tri mjeseca do rođenja Elizabetinog i Marija se vratila u Nazaret. Prošla su tri mjeseca, žene primjećuju da je Marija u drugom stanju. Pričaju: tko zna gdje je bila, što je radila, kud je hodala,. Kad je Josip to vidio i čuo, u sebi je smišljao kako bi ju otpustio. Jer on nema veze s tim začećem. Pošteno. Negdje u snu javi se anđeo Gabrijel po treći put: „Josipe, uzmi Mariju. Nije tvoje dijete, ali ti ćeš biti njegov otac.“. To je kao je Isus bio na križu i kazao Ivanu apostolu: „Evo ti majke, duhovne, milosne, nebeske majke.“. Tako i ovdje kod Josipa. Ovo je otajstvo i ja u njega vjerujem. Ne bi bio na oltar, da čvrsto ne vjerujem. Svaki katolik treba u ovo vjerovati. Utjelovljenje po Mariji i utjelovljenje po Duhu svetomu. Začeće i rođenje po posebnom zahvatu Božjem. Kada je zaigralo čedo u majčinoj utrobi, mi smatramo da je Ivan tada oslobođen od istočnog grijeha, tada je bilo njegovo krštenje. Ivan je bio začet s grijehom, ali nije rođen s grijehom i zato mu možemo slaviti rođendan. To naučava i katolička i pravoslavna Crkva. To je naše vjerovanje od početka, od apostolskih vremena. U njegovoj smrti, u odrubljivanju glave, vjerujemo da je mučenik. I to je njegov spomendan, sv. Ivan Glavosijek 29. kolovoza. Isus, Gospa, Ivan, Elizabeta, Zaharija, Josip i Anđeo – sedam divnih osoba u ovako malo vremena. Molimo sv. Ivana za potrebe svoje, za svoje spasenje, za duševno zdravlje i za sve naše zemaljske potrebe“, kazao je monsinjor Perić u svojoj homiliji.
Fra Vlatko Soldo, župnik župe sv. Ivana Krstitelja u Rakitnu zahvalio se Bogu na lijepom vremenu. „Šaljem našem biskupu Ratku i email i molim da slavi misno slavlje na dan sv. Ivan Krstitelja i on mi ovako odgovara. „Fra Vlatko, dogovoreno. Božja ruka bila nad nama kao što je bila nad Ivanom Zaharijim i Elizabetinim. Poštovani oče biskupe, iskreno se zahvaljujem i vjerujem da je po vašim riječima Božja ruka bila nad svima nama“, istaknuo je župnik fra Vlatko Soldo. Zahvalio se i svećenicima koji su bili na raspolaganju kroz trodnevnicu, svećenicima koji su koncelebrirali na svečanoj misi, ministrantima, zboru, svim vjernicima župe koji su svatko bili komadić u mozaiku slike sv. Ivana Krstitelja.
Sveti Ivan Krstitelj je zaštitnik pjevača, glazbenika, krojača, kožara, krznara, vunara, remenara, gostioničara, nožara, brusača, zatvorenika, osuđenih na smrt, uzgajivača ptica, oboljelih od epilepsije, krštenika i velikog broja gradova, država i župa širom svijeta. Jedini je svetac čiji dan rođenja i smrti obilježava katolička Crkva, uz Blaženu Djevicu Mariju.
Župa svetog Ivana Krstitelja u Rakitnu obuhvaća naselja Vrpolje, Mukinje i Poklečani. Podsjećamo kako je do 2011. godine zaštitnik župe bio sveti Ivan Nepomuk, no puk je uvijek slavio svetoga Ivana Krstitelja kao svoga zaštitnika slaveći mise na njegov spomendan, 24-oga lipnja. Tek 28. lipnja 2010. godine crkvene vlasti su dozvolile posvetu crkve i oltara na čast sv. Ivana Krstitelja i njegova rođenja.
