“Dođe čovjek vedra čela i napravi čaršiju od sela”, slogan je koji je svojedobno obilježio jedne od izbora u Bosni i Hercegovini, a nekako je prikladan i za priču o Farmi Bjelašnica, osnovanoj prošle godine, piše Agroklub.ba.
Neće na ovoj olimpijskoj ljepotici biti čaršija, ali su dobri izgledi da postane lokacija s najkvalitetnijim grlima salersa, barem u našoj zemlji piše.
Izravno iz genetskog centra u Francuskoj, prošle godine deset grla stiglo je na ovu farmu. Sada ih je 17, a uskoro će na svijet stići još dvoje mladih.
Vlasnik farme, Edvin Lović, dolazi iz IT sektora, i čini se sve je iskodirao do perfekcije.
Više od dva desetljeća živio je vani, u Njemačkoj i Americi, i u svojoj ideji ostaje ustrajan.
– Imam malu djecu koja su haustorčad (odrasla u zgradi, op. a.), nije mi se nikako sviđalo to što se boje mačke, psa, kokošku kad su vidjeli bila je prava frka. Počeli smo istraživati šta ćemo, gdje ćemo. Ako biram između mora i Bjelašnice i krava, meni je ovo veće zadovoljstvo, kako ću napraviti lakše, bolje i kvalitetnije – pojašnjava Lović kako je došao na ideju o osnivanju farme.
S koferima vratio se u domovinu i započeo biznis, koji mu još uvijek pravi minus, ali kako kaže, računao je na ulaganja tri-četiri godine.
Dodaje da farmu drži iz ljubavi i hobija, ali za kratko vrijeme se pokazalo da ima perspektivu i gura svoju pozitivnu priču koja će, nada se, svima omogućiti neki bolji pristup.
– Gledao sam po Montani, Kanadi i drugim državama kako opstaju, gdje su uvjeti puno suroviji nego kod nas. Provjerio sam i poticajne mjere u BiH i rekao sebi – ovo je nemoguće da ne uspije – priča Lović i dodaje kako postoje planovi za širenje.
Ove godine ih nisu uspjeli realizirati, ali naredne hoće, sigurni su. Plan je uvesti još oko 40 junica, isključivo salers u sistemu su krava -tele, nikakva muža, čisto meso.
Dvije kupljene parcele odmah su uz zakupljeno državno zemljište od 2.000 hektara za koje plaćaju pašarinu.
Tu je i nadstrešnica, izgrađena bez betona, jer strogo vode računa da bude što manje šljunka i cementa na imanju, a govedima je važno samo da se sklone s vjetrometine.
Prvu zimu i snijeg od metar i po preživjeli su bez ikakvih problema. Važno, priča sugovornik Agrokluba, da sijeno i hranu osiguraju na vrijeme.
– Gledam da minimalno dajemo žitarica, samo kada su baš ekstremni uvjeti, zbog temperature tijela dodajemo kukuruz, a tražimo da on bude što više u organskom opsegu i ječam, ali to je vrlo malo, silažu nikako ne koristimo – navodi Edvin.
Iako medijski nisu eksponirani, za njih se nadaleko čulo, pa je ih tako nedavno turistički posjetio i NBA košarkaš i bh. reprezentativac Jusuf Nurkić.
Iako, igrač Portlanda nije potencijalna mušterija, ni njih ne manjka. Vlasnik kaže da ga potražnja već brine jer neće moći udovoljiti svim zahtjevima.
– Potražnja je tolika da ja zaista ne znam šta da radim, ženska grla planiram ostaviti sebi, a muška ćemo vidjeti hoće li ići za rasplod. Nije to još veliki broj, ali jako puno upita imam, to je sam pokazatelj da nemamo viška kapaciteta – kaže Edvin.
Krave ovdje ne muzu ni za vlastite potrebe, jer su grla poludivlja, telad su uz majku šest-sedam mjeseci, dok god je laktacijski period. Iako su na planini problema s divljači nemaju.
Lani je bilo divljih svinja, ali su to riješili električnim pastirom, a susreta sa medvjedima i vukovima nisu imali, piše Agroklub.ba.
– Nama je ovdje zaista lijepo, čovjek se samo treba truditi – ističe Lović.
