Nemoj nikad uzimati stećak kao počivalo
sjedni na golu zemlju nasuprot njemu
ne gledajući ga shvaćaj da ste ipak jedno,
iste suprotnosti vremenu,
otpočete jednoće,
obrub kamena i bivšnika.
Putniče,
produži nadajući se da ćeš pronaći
nadilazja rubova,
vitkost svojih snova
tu na plemenitoj
na bašćini na jedinoj.
Ne zaboravi da tvoj slut
može biti potpun otkup zagonetke.
Putniče,
budi dobar svakom bivšniku.
Odupiri se nasrtima mjesečeve podlosti,
inače će Lunine mekoće
ući pod zemljane pomake i skrutnuti
Tvoje rasute nalike.
Iz zbirke „Gregorijanske šutnje” (1995.)
Vinko Grubišić
