Svadba u Kani Galilejskoj. Nakon onoga spomena Ivanova svjedočenja, zatim opisa prvih učenika, zapravo apostola, slijedi događaj svadbe u Kani (Iv 2,1-12, usp. Mt 25,1-13), koji se zbio “trećega“ dana, odnosno oko tjedan dana poslije krštenja što se dogodilo na rijeci Jordanu. Najprije valja reći koju riječ o Kani Galilejskoj.
Kefer Kana u Galileji kao i drugo naselje s naslovom Kana povezano je s novozavjetnom Kanom gdje je Isus bio na svadbi i učinio svoje prvo znamenje pretvorivši vodu u vino. Kana se spominje u Pismima iz Amarne, tj. u bogatim nalazima glinenih pločica pisanih babilonskim klinastim pismom, a bile su u arhivu egipatskoga faraona Ehnatona/Akenatona (faraon iz 18. dinastije, vladao 17 godina: 1353.-1335. god. pr. Kr.), i to u njegovoj prijemnoj prostoriji u Amarni u Egiptu. U šet pisama iz 14. st. pr. Kr. spominju se Kana i grad Jeruzalem, a pisao ih je tadašnji jeruzalemski vladar. To je ujedno i prvi spomen Kane i Jeruzalema, što ga je četiri stoljeća kasnije osvojio kralj David učinivši ga prijestolnicom Izraela. O Kani je pisao i židovski povjesničar Josip Flavije. Na rubu Kane nalazi se grobnica židovskih uglednika gdje se hodočastilo, a među njima mudraca i rabina Simeona ben Gamaliela, koji je bio vođa židovskoga naroda. Bio je i član Velikog sinedrija u Jeruzalemu tijekom izbijanja Prvog židovsko-rimskog rata (66.-73. po. Kr.). Naslijedio je oca u istoj službi nakon očeve smrti 52. god. po. Kr., što je 18 godina prije uništenja Drugog hrama 70. god. po. Kr. Taj Gamaliel spominje se i u Djelima apostolskim (Dj 5,34-42) i važan je po ovoj prosudbenoj rečenici glede propovijedanja Isusovih apostola: “Jer ako je taj naum ili to djelo od ljudi, propast će; ako li je pak od Boga, nećete ga moći uništiti – da se i s Bogom u ratu ne nađete.“ (Dj 5,38-39). Perzijski putnik Nasir-i-Khusraw u svome dnevniku opisao je 1047. god. to mjesto i između ostaloga veli: “Južno (od Kefer Kane) je brdo, na čijem su vrhu sagradili lijepi samostan. Ima jaka vrata, a unutra je prikazan grob proroka Yunisa… Blizu samostanskih kapija je bunar, a voda mu je slatka i dobra.“
Mjesto Kefer Kanu su osvojili križari 1099. god., koje je postao veliko selo do 1300. god. za vrijeme vladavine Mameluka. U 16. st. pod vlašću je Osmanskoga Carstva. U vrijeme britanskih mandatnih vlasti mjesto je imalo 1175 žitelja, a 1931. god. 1378 stanovnika. Od 1948. god. Kefer Kana imala je poseban status do 1966. god. pod vlašću Izraela. Od 1968. god. ima status Lokalnoga vijeća. God. 2006. bilo je 18.000 stanovnika, 2014. god. 20.832. Ovdje je stanovništvo kršćansko i muslimansko. Imaju sinagogu, kršćansko mjesto moljenja s naslovom “Špilja čašćenja“, katoličku crkvu čiji temelji datiraju iz bizanstskoga i križarskoga razdoblja, a u njoj se nalazi 6 amfora, zatim grkokatoličku crkvu, pravoslavnu i melkitsku. U katoličkoj crkvi Prvoga čuda pretvaranja vode u vino, što je drže franjevci Kustodije Svete Zemlje, prilikom izgradnje 1879. god. pronađen je mozaik iz 5. st. s natpisom u spomen onima koji načiniše taj mozaik, i to na aramejskom jeziku što se čuva sve do danas.
Prema nekim mišljenjima iz 1914. god. Kefer Kana je poistovjećena s Kanom iz 8. st., a opet drugi počevši od 12. st. smještaju Kanu na mjesto gdje se nalazi Khirbet Kana. Inače mjesto je 8,5 km sjeverozapadno od Kefer Kane, a 6 km od Nazareta. Polovicom 14. st. ova Khirbet Kana povezana je s Kefer Kanom i tako se misli sve do naših dana. Tu je u blizini i Seforis iz kojega su roditelji B. D. Marije Joakim i Ana. Pretpostavlja se da su mladenci bili Gospina rodbina pa su bili pozvani na svadbu Isus s apostolima i učenicima kao i Gospa, a sv. Josip je zacijelo već preminuo.
U Kani je rođen apostol Bartolomej, odnosno Natanael, kojemu je u čast podigao kapelu ponad ostataka apostolove rodne kuće Austrijanac fra Egidio Geissler (1845.-1905.), koji je dao sagraditi i katoličku crkvu Pretvaranja vode u vino. Prema pravoslavnoj tradiciji na temeljima kuće apostola Šimuna Kanaanca podignuta je crkva sv. Jurja 1886. god. U toj crkvi čuvaju se dvije posude u koje su sluge ulijevale vodu da je Isus pretvori u vino. Međutim, dokazano je da se tu radi o dva stara krsna zdenca. Ova je crkva udaljena od katoličke stotinjak metara. Spomenimo i to da je Isus u Kani ozdravio sina kraljevskoga službenika. Na putu od Kane koji vodi prema Galilejskom jezeru, i to čim se skrene desno u pravcu Tiberijade vozi se putem kroz dolinu zvanu Turan. Isusovi učenici su u ovoj dolini prolazeći pokraj žitnih polja nagnani glađu trgali klasje i jeli zrnje. Prigovarali su im farizeji što to čine subotom, a Isus ih je obranio odgovorivši da ne krše subotu jer je Sin Božji veći od Hrama i od subote (usp. Mt 12,1-8).
Prvo Isusovo znamenje u Kani. Sveti pisac Ivan ne piše ljetopis u kojem su svi nadnevci važni i zapisani, jer se opisani događaji smještaju u tom slučaju u povijesni kontekst. No, i kod evanđelista postoji vremenska odrednica, pa tako i kod Ivana koji u ovom svome evanđeoskom odlomku govori da “trećega dana“ bijaše bila svadba u Kani Galilejskoj. Mi možemo to gledati pod više vidika ili samo se uklopiti u to da se ova zgoda i prvo Isusovo znamenje dogodilo toga trećega dana, koji je tako spomenut nakon tri uzastopce spomenute vremenske oznake “sutradan“.
Nas sada zanima Isusovo prvo znamenje u Kani Galilejskoj. Evanđelist odmah na samome početku opisa toga događaja spominje da je na svadbi bila i Isusova majka Marija, te je na svadbu bio pozvan Isus i njegovi apostoli i učenici. Nakon svih obreda glede vjenčanja, koji se ovdje ne spominju, slijedila je svadbena večera. Za vrijeme te večere bilo je izvrsno raspoloženje, što ga je prekinula spoznaja da je nestalo vina koje je i davalo raspoloženje svatovima. Kad je i Marija čula tu neugodnu činjenicu o nestanku vina, prišla je k svome sinu Isusu i šapnula mu na uho da je vina nestalo govoreći: “Vina nemaju.“ Isus joj je odgovorio: “Ženo, što ja imam s tobom? Još nije došao moj čas!“ Isus je rekao doslovno u duhu svoga aramejskoga jezika: “Što meni i tebi?“ Ovo je pravi semitizam, koji znači što je meni i tebi do toga. Isus je naglasio svojoj Majci da još nije došao njegov čas djelovanja. No, unatoč tomu on je učinio svoje prvo znamenje kao izraz volje Očeve. A svi časovi sastat će se u velikom povijesnom Isusovu Času na križu.
Majka se šutke povukla u druge prostorije gdje su poslužitelji stajali zabrinuto zbog ove neugodne situacije, ali on se nimalo nije našla uvrijeđenom. Ovo Isusovo svojevrsno odbijanje u upitnoj rečenici, koje je samo na razini iskaza, zapravo je stanka za promišljanje što valja učiniti. Dok je Gospa objašnjavala poslužiteljima, Isus se ustao i već je krenuo na djelovanje.
Poslužitelji su s nestrpljenjem čekali njezinu obavijest nakon što je potiho porazgovarala o svojoj neugodi s Isusom. Zanimalo ih je to što joj je Isus rekao za kojega su oni čuli da uslišava ljude u svim njihovim nevoljama kad mu se obrate zamolbama. Marija, Isusova Majke rekla je poslužiteljima ove riječi: “Što god vam rekne, učinite!“ Ovo je za njih bila ohrabrujuća vijest, jer nisu znali kako mu pristupiti tim više što ga ne poznaju.
Isus se ustao iza stola za kojim je sjedio u svadbenoj svečanosti i pristupio poslužiteljima. U prostoriji gdje ih je zatekao zamijetio je da postoji šest kamenih posuda veličine od po dvije do tri mjere, što su ih Židovi koristili za pranje i čišćenje. Jedna mjera iznosi oko 40 litara tako da su posude mogle sadržavati između 480 i 720 litara najprije vode, a domalo vina. Isus je rekao poslužiteljima da te posude isperu i napune vodom do vrha. Kada su obavili taj posao koji je dobrano potrajao jer je vodu trebalo donijeti i uliti u amfore, Isus je nakon toga stao s ispruženim rukama iznad ovih napunjenih posuda čistom izvorskom vodom i s pogledom prema nebu, te je u sebi izgovorio riječi na koje se dogodila preobrazba, pretvorba vode u čisto vino.
Nakon svega ovoga valja reći da je Isus svojom Božanskom moći stvaranja učinio čudo, tj. pretvorio je vodu u vino sa svim njegovim bitnim odrednicama i sastojcima. I njegovo novo vino je izvrsno Božansko vino. To je njegov dar mladencima. Ovim darom poučio ih je da moraju uložiti mnogo truda u svoje zajedništvo u poveznici s Bogom. Bog će umnožiti njihov trud i rad, kao i sveopću njihovu ljubav. Poučio je sve nazočne da se dobro vino pije pomalo, a trebalo bi u svim prigodama iznositi na stol za drage goste samo dobro vino jer loše može pokvariti raspoloženje i stvoriti glavobolju.
Potom je naredio poslužiteljima da zagrabe i naliju posude, te odnesu do ravnatelja stola kako bi najprije on kušao vino i dopustio dijeljenje svatovima. Okusivši ravnatelj ovo novo vino, koje je postalo od čiste vode, o kojemu nije znao ništa, jedino što su znale sluge i poslužitelji, pozvao je zaručnika i upitao ga govoreći mu da svaki čovjek stavlja u ovakvim prigodama na stol pred goste njprije ono najbolje vino, a kada se malo ponapiju, onda im nudi ono slabije, gore. On je učinio obratno, najprije je stavio gore vino, a kada su se ponapili, onda ih je uslužio onim boljim vinom. Zaručnik je stajao pred ravnateljem zbunjen i ujedno radostan
zbog vina prebirući u svojoj glavi odakle je to novo vino, jer je znao da ga nije imao i niti ga je mogao nabaviti od susjeda zbog svoga siromaštva. Zacijelo je ubrzo saznao od slugu i poslužitelja što se stvarno dogodilo za vrijeme njegove svadbene večere. Tada je skupa sa svojom zaručnicom prišao Isusu i zahvalio mu u ime svoje i svoje žene, te cijele svoje obitelji. Taj događaj unio je u njegov kuću i njihov dom neopisivu radost zbog ovoga velikoga dara o čemu se dugo pripovijedalo i o čemu nikada neće prestati pripovijedanje. I apostoli su se zadivili, ali i oni i učenici, sljedbenici i zaručnici vidjet će i više od toga. Naime, vidjet će i doživjeti da će Isus pretvoriti vino u svoju Krv, a kruh u svoje Tijelo, da će grješnike osloboditi njihove grješnosti, da će u sve koji pođu za njim udahnuti svoj duh i da će primiti Duha Svetoga, zatim da će na njegovu riječ ozdraviti, postati novo stvorenje, muž i žena, drugi Krist…
Isus je tim svojim činom i prvim znamenjem objavio svoju slavu, navijestio da je on zaručnik sa zaručnicom, tj. svojim narodom, koji će piti uvijek čisto vino i jesti čisti kruh njegova života i djela, neopisivoga radosnoga zajedništva s Očevom voljom i snagom Duha Svetoga. Zbog svega toga mesijanskoga naznačenoga djelovanja povjerovali su u njega svi njegovi apostoli i učenici, kao i nazočni svatovi, te svi koji su to brzo čuli. Teško je bilo prihvatiti činjenicu nestanka vina za vrijeme svadbene svečanosti, ali posredstvom Marijinim i Isusovim djelovanjem prekinut je muk i nedostatak novim vinom kao najvećim Božjim darom u svadbi našega života. Poslije ovoga događaja Isus je sa svojom Majkom, s braćom i svojim apostolima, kao i učenicima došao u Kafarnaum, gdje su ostali nekoliko dana.
Don Ilija Drmić
