U Podzavelimu na spomendan sv. Ante 13. lipnja 2020. sabralo se podosta vjernika imajući u vidu vrijeme opstojanja i djelovanja koronavirusa koji je prije toga bio u potpunoj mirovini, a Misa je slavljena pod vedrim nebom na oltaru ispred crkve, što ga je s pukom podigao don Petar Vuletić (župnik: 1991.-2012.), a poslije je uslijedila dorada, ukrašavanje dvorišta kamenim pločama oko crkve, ovoga oltara i cijeloga dvorišta ispred crkve, te slijedi podizanje novoga ogradnoga zida uokrušce groblja. Iza oltara podignut je kameni postav s tri u vrhu zaobljena dijela, što stvara sliku svetoga mjesta. Sve je to djelo darovateljice Nade Meštrović r. Orlović iz Podzavelima. Na srednjem dijelu toga postava ugrađena je uokvirena kamena ploča s likom sv. Ante i s natpisom: Sv. Ante, moli za nas! Na jednom nižem postavu je kamenica za vodu, a na drugome slika koja prikazuje Gospu kako drži u naručju mrtvoga Sina – Pietà, Sućutna, Samilosna, a ispod slike piše da je to spomenik u čast svima poginulima u raznim ratovima iz ovoga sela, napose iz Drugoga svjetskog rata u kojem je, prema popisu dvojice župnika, don Petra Leventića (župnik: 1978.-1991.) i don Petra Vuletića, bilo 31 poginuli, a u Podbiloj 46 i u Viru 94, u svemu 171 u sadašnjoj župi Vir s trojicom svećenika koji su bili povezani s ovom župom: don Antom Bakulom (župnik: 1910.-1936.), don Antom Zrnom (župnik: 1936.-1945.) i don Jerkom Nuićem (kapelan: 1943.-1945.).
Na ovoj svetoj Misi, koju je predvodio kapelan iz mostarske župe sv. Ivana Apostola i Evanđelista don Damir Pažin, a u koncelebraciji uza župnika don Iliju bio je profesor i dekan Teološkog fakulteta u Splitu dr. don Mladen Parlov. Sam predvoditelj je u svome pozdravu na početku Mise obrazložio svoju povezanost s don Mladenom kad je bio u splitskom sjemeništu i s virskim župnikom kod kojega je bio na pastoralnom praktikumu 2014./2015. god. Propovijedao je o sveopćem svecu Crkve sv. Anti i poticao sve na nasljedovanje njegovih kreposti i vrlina, od kojih je jedna vladanje svojim govorom i ponašanjem u odnosu prema drugima, te su se svi nazočni molili ovome Svecu da nam pomogne pronaći izgubljenoga čovjeka u sadašnjosti.
Na Petrovo 29. lipnja slavljena je sveta Misa u Podbiloj, koju je predvodio, održavši prigodnu propovijed, sam virski župnik don Ilija. Nakon kratkih životopisnih podataka o ovoj dvojici prvaka svete Crkve uslijedilo je govorenje o njihovu propovijedanju Raspetoga i Uskrsloga po ondašnjem Rimskom Carstvu, a napose u samome gradu Rimu, u kojem je bila jaka i posebna bezbožna vlast koju su pobijedili svojom smrću razapinjanjem na križu poput Gospodina Isusa, Petar u Neronovu cirku a Pavao izvan zidina grada 67. god. u vrijeme vladavine cara Nerona. Župnik je spomenuo i to da je biskup Ratko Perić toga dana u mostarskoj katedrali zaredio trojicu đakona: don Matu Pehara, don Antonija Krešića i don Antu Jukića, koji je iz Posušja a majka mu iz Vira s daljnjim korijenima iz Podbile. Potaknuo je na molitvu za njih kao i za nova duhovna zvanja, dodavši da su sutradan 30. lipnja na spomendan Rimskih mučenika, što su ih nevine poubijali car Neron i ostali rimski carevi, bili zaređeni po banjolučkom pomoćnom biskupu Marku Semrenu u crkvi apostolskih prvaka sv. Petra i sv. Pavla u Mostaru za svećenike četvorica đakona iz Franjevačke provincije u Mostaru i to: fra Zlatko Ćorić, fra Renato Galić, fra Stipe Rotim i fra Lovro Šimić. Oni su trebali biti zaređeni u Slanom dan prije na Petrovo 29. lipnja u povodu 600. obljetnice franjevačke samostanske crkve sv. Jeronima u Slanom i 1600. obljetnice preminuća toga sveca (Stridon, 347. – Betlehem, 30. rujna 420.). Stoga je u dogovoru s mjesnim ordinarijem, biskupom Ratkom Perićem svećeničko ređenje spomenute četvorice đakona premješteno, sukladno propisanim načinima odnošaja prema nevidljivome koronavirusu, u Mostar na spomendan Rimskih prvomučenika. Tako je naša Mjesna Crkva u Hercegovini dobila ove godine sedam novih svećenika, što je sabranim vjernicima u Podbiloj bilo drago čuti, te su potaknuti da se mole i za njih ali i za nova redovnička i svećenička zvanja, kao i za sva postojeća od prošlogodišnjih mladomisnika pa sve do onih svećenika, redovnika i redovnica koji su proslavili življenjem svoje jubileje, a napose 25., 50., 60. i koji su u miru smirenom molitvom djelatni za Crkvu Božju.
