Nedavno sam pročitao novu knjigu zbirku poticajnih primjera hercegovačkoga franjevca i svećenika fra Petra Ljubičića, koji su u knjizi poredani smišljeno i s određenim ciljem, a taj je da kada ih netko pročita ili čuje, da doživi jaki unutarnji poziv na preobrazbu, na duhovno obraćenje, te da krene posve novim i dobrim životnim putem od onoga kojim je dotada išao. Mislim da nitko ne može ostati ravnodušnim nad svim ovim životnim pričama i primjerima, jer svi oni svima mnogo toga govore, a pogotovo nas opredjeljuju za prave stavove i puteve u život ovozemaljski i onaj vječni.
Evo samo jednoga vrlo upečatljiva primjera na kraju ove zbirke, o kojem se može razmatrati dugo i pod raznim vidicima. Naslovljen je ovako: “Pas lutalica pronašao i spasio novorođenče koje su roditelji napustili“ (novizivot.net). Kostur priče je taj da je pas u potrazi za hranom po bunjištu pronašao novorođeno djetešce s nesređenom pupčanom vrpcom. Pas je prišao bliže djetetu i držeći ga umješno između svojih čeljusti otrčao je k obližnjoj kući! Članovi obitelji koji su živjeli u toj kući čuli su psa kako očajnički grebe po vratima tražeći pomoć za nađeno djetešce! Otvorili su vrata i zanijemjeli od prizora! Pas u svojim ustima pomno drži pronađeno djetešce! Obitelj je novorođenče odnijela u bolnicu i tako je čudesno dječak preživio! Spašen je samo zahvaljujući ovom psu!
Kada razmišljamo o ovome primjeru jednoga psa, onda moramo zaključiti da on svojim “životinjskim razumom“ nadilazi mnoge naše ljudske razume, koji bi ipak trebali biti iznad životinjskoga “razumnoga ponašanja“. Mi smo upali u zamku i oko toga se lomimo je li u prvom trenutku začeća život buduće osobe, muška i ženska, ili nije. To vam je prispodobivo s pšenicom koja obvarena u vreloj vodi ne može uroditi nikakvim plodom bez obzira na sve uvjete, jer joj je ugušen život u klici. I od toga nema uroda. Tako isto, pobačajem fetusa u majčinoj utrobi ubija se život. Ni eutanazija nije dopuštena jer se uskraćuje Tvorcu Čovjeka – Bogu pravo da bolesnik živi do njegove a ne do naše volje, bez obzira na stanje, jer upravo to bolesno ljudsko biće djeluje u svijetu dok god je živo i doprinosi boljitku svijeta, što ne smije čovjek sam uskratiti a niti itko drugi. Naglašavam da to bolesno biće djeluje, jer njegovo stanje je žrtva na oltaru svijeta za spas svijeta i štošta drugo je njegova žrtva što ne mogu razumjeti borci za prijevremeno umorstvo. I nijedan oblik ubijanja nije dopušten. Iznimke koje su dopuštene, posebna su priča i svatko ih manje ili više zna.
don Ilija Drmić
