Gospin kip na Brdu ukazanja je postavljen na današnji dan, 8. rujna 2001. godine povodom dvadesetete obljetnice Gospinih ukazanja u Bijakovićima i Međugorju.
Kip su iznijeli i postavili stanovnici Bijakovića, a kupili su ga hodočasnici iz Koreje.
Mještani u dogovoru sa svećenicima iz župe Međugorje su se odlučili na postavljenje Gospinog kipa na Brdu ukazanja, kako bi se zahvalili Gospi za 20. godina milosti i ljubavi i što je izabrala župu Međugorju kao mjesto svojih ukazanja. Hodočasnici iz Koreje posebno su molili i zavjetovali za mir na svom poluotoku.
Najprije se pokušalo dogovoriti s međunarodnim vojnim snagama koje su još bile na ovom području da se kip iznese helikopterom, ali kada je to propalo mještani uzimaju stvar u svoje ruke. Napravili su nosiljku i kip koji je zajedno s nosiljkom težio 1200 kilograma, njih 36 sa zamjenama uz molitvu, pjesmu i zahvale Gospi iznijelo je za točno sat vremena. Puno brže nego se prvotno bilo planiralo pa su mnogi zakasnili na postavljenje ovoga kipa.
Gospin kip je izrađen prema modelu istoga onoga koji se nalazi ispred župne crkve sv. Jakova u Međugorju, kojega je izradio talijanski kipar Dino Felici, a po postavljanju kip je blagoslovio tadašnji međugorski župnik fra Ivan Sesar.
Mještani se i danas, više od dvadeset godina kasnije sjećaju ovoga dana, a dok su nam ga prepričavali, posvjedočili su kako uopće nisu osjećali napor i umor, niti se itko od njih ozlijedio dok su kip iznosili… Kada su došli do mjesta na kojem je postavljen izmolili su još sedam Očenaša, piše Radio Mir Međugorje.
Od prošle godine na obljetnicu Gospinih ukazanja, prije večernjeg molitvenog programa, održava se i procesija od ovog Gospinog kipa do međugorske crkve sv. Jakova u kojoj sudjeluju tisuće župljana i hodočasnika.
Gospin kip na Brdu ukazanja nezaobilazno je odredište milijuna hodočasnika koji su oštro kamenje svojim stopalima i suzama pretvorili u plodne i ugodne staze na kojima su mnogima uslišane molitve. Po kojima su mnogi zadobili Gospine milosti po koje su došli s drugog kraja svijeta u Međugorje… Nije mali ni broj onih koji su željeli doći gore, doći Majci, ali im fizičke mogućnosti nisu dopuštale pa je i za to pronađeno rješenje i veliki broj takvih iznijeli su župljani ili članovi Cenacola.
