Priča o prvoj registriranoj farmi magaraca počela je prije 12 godina. Tada dvadesetdvogodišnji student Poljoprivrednog fakulteta, Alen Jusupović osmislio je biznis plan i osvojio nagradu od četiri tisuće dolara. Bilo je to dovoljno da ova obitelj započne svoj san.
”Magarci su bili pred izumiranjem, populacija je, ja mislim bila manja od tisuću, država je stala iza poljoprivrednika, stočara, dala je određene poticaje za uzgoj magaraca. Međutim nisu dali rješenje što dalje kad vi uzgajate magarce. Mi smo iskoristili taj pogodan trenutak, napravili biznis od toga. Ispod ovog dijela neba ja sam izgradio svoj američki san i živim svoj san. Ovo je moja i Amerika, i zapad i istok. Mogu otići turistički, obrazovno, ali opet ću se vratiti ovdje u svoje mjesto i ovdje pokretati biznise, jer to volim. ” navodi Alen.
San obitelji Jusupović počeo se ostvarivati kada je kupljen prvi magarac. Danas ih je u Petkoviću skoro 80 i svi su čipirani i zavedeni u matičnim knjigama Federalnog zavoda za poljoprivredu. Na taj način, magarcu se prati porijeklo, navodi Alen i dodaje:
”Nakon nekoliko generacija, otprilike pet, mi možemo utvrditi pedigre, i možemo pratiti njihove karakteristike, širinu, visinu, obim cjevanice, visinu grebena, boju i da vidimo kakve kvalitete sa generacije na generaciju ti magarci prenose.”
Magarci najsličniji ljudima – ne postoje dva ista magarca
Svakodnevna briga o ovim životinjama stvorila je jaku povezanost, navodi Alen. Svaki magarac traži mnogo pažnje, posvećenosti i ljubavi i karakteristično za sve jeste da su željni druženja:
”Znam se često našaliti da oni nas ljude ne gledaju kao ljude nego kao magarce, toliko su se srodili s nama. Imaju svoj neki socijalni život gdje svako ima svoje mjesto, imaju neku hijerarhiju. Dosta su brižni roditelji, ako se magarica oždrijebi, ne možete tek tako doći do ždrebeta, konstantno traži da ga zaštiti.”
Jusupović ističe da ne postoje dva identična magarca:
”Svi imaju svoj karakter. Ne možete naći dva ista magarca ni fizički, po izgledu, niti dva ista magarca po karakteru. Ja kažem, ponajviše liče ljudima.”
Magareće mlijeko odavno je prepoznato kao jedno od najkvalitetnijih, najsličnije je majčinom mlijeku. Koristi se kod jačanja imuniteta, prevencije plućnih bolesti, astme, bronhitisa, upale pluća, a mogu ga koristiti i tek rođene bebe. Zbog toga i jeste jedno od najskupljih. Jedan litar košta oko 150 KM.
Ipak, do magarećeg mlijeka jako je teško doći, kaže Alen. Ponekad se skuplja kap po kap. U ovoj porodici u kojoj svako ima svoju ulogu, Alenova majka zadužena je za mužu.
”Litra mlijeka, četiri magarca treba pomusti da bih dobila litar mlijeka. One su plemenite životinje. Vjerujte vi da imamo jednu magaricu, ja kad muzem, ona dođe i stavi svoju glavu na moje rame. Mene rame zaboli od te težine, ali toliko su umiljate.” priča Sakiba Jusupović.
Proces proizvodnje mlijeka nadogradili su pravljenjem kozmetike. Sada imaju i sapune, kreme, šampone, balzame, baby program.. Alen smatra da je ključ uspjeha svijetu ponuditi naše tradicionalne proizvode:
”Da se ne bavimo samo primarno poljoprivrednom proizvodnjom. Naš poljoprivrednik, seljak, stočar, mi se moramo obrazovati i moramo ići uvijek stepenicu više da ne nudimo samo osnovni proizvod nego proizvod s dodatnom vrijednošću.” završava Alen Jusupović.
Dok se priča o farmi magaraca iz godine u godinu širi, najveći pečat ipak ostavlja hrabrost bosanskohercegovačkog čovjeka da u svojoj zemlji odsanja američki san, piše N1.
