O tajni Presvetog Trojstva rijetko razmišljamo tijekom liturgijske godine, a razlog tome jest što pojedine Božanske osobe spominjemo i slavimo zasebno. I naravno o njima razmišljamo onoliko koliko je nama moguće i koliko poniremo u tajnu Božje riječi, što je čitamo bilo za vrijeme liturgijskih slavlja, bilo osobno. Osim toga, tu ulazi i dodatno propovijed svećenika o pojedinim Božanskim osobama i njihovoj ulozi u povijesti spasenja, kao i neka druga kršćanska nadahnuća i spoznaje do kojih dolazimo čitanjem teoloških rasprava o tumačenja o tome. Najbitnije je to da smo spoznali kako je mnogo lakše razmišljati zasebno o Bogu Ocu, Bogu Sinu i Bogu Duhu Svetome, nego ujedno o Presvetom Trojstvu, tj. jednome Bogu u trima osobama.
Trojstvo: (Na slici) Lik Čovjeka – Bog Otac, Golub – Bog Duh Sveti, Lik Čovjeka – Bog Sin
O Bogu su razmišljali mnogi filozofi i teolozi od najstarijih vremena do danas. Kad filozofi govore o Bogu i tumače neke svoje spoznaje, onda kažemo da je to “Bog filozofa“, koji najčešće nije u suprotnosti s Bogom o kojemu govori teologija i crkveni nauk. Bog filozofa je onaj za kojega je najbolje rekao Aristotel da je on “nepokrenuti pokretač“ svega što jest, što postoji, što možemo vidjeti, opipati, doživjeti. Što je Bog u sebi, teško je reći na temelju samospoznaje, ali možemo motriti i dokučivati što bi mogao biti, a to postižemo metodom eliminacije, tj. ono što nije. Svakako, reći nam je da je Bog stvoritelj neba i zemlje, čovjeka i svih drugih stvorenja na zemlji i u cijelome kozmosu. To je izričaj onoga što Bog čini, djeluje, vrši, radi. To sve vidljivo pripisujemo Bogu koji je veći od svega, a svojim umom nadilazi sve i on je apsolutan. Iznad njega nema većega. Stvorenja su niža, pa i čovjek koji je malo manji od Boga, malo manji od anđela. On se pobrinuo da sva bića imaju odgovarajuće uvjete za rađanje, življenje, umiranje i ponovno življenje nakon smrti. Tu je čovjek kruna njegova stvaranja i kao takav ima poseban status u kozmosu (usp. Ps 8). Zbog čovjeka došao je Sin Božji u osobi Isusa Krista da bi ga otkupio, a poslan je i Duh Sveti da bi čovjeka posvetio i doveo do punine života s Bogom u kraljevstvu nebeskome.
Moramo priznati da smo slaba i nejaka bića koja ne mogu svojim ograničenim razumom dokučiti veličinu Božju koja se u odnosu prema nama ljudima pojavila u tri obličja: Otac, Sin, Duh. Bog nije stvorio biće koje bi bilo ravno njemu. Da smo ravni njemu po inteligenciji, onda bismo s lakoćom znali tko je Bog i tko smo mi. No, mi smo stvorenja koja imaju manju količinu inteligencije, a naš Stvoritelj ima puninu, pa ne možemo o njemu sve izreći. Čak ni sve znanje svijeta od postanka do svršetka neće moći o njemu dati potpunu sliku. Sv. Augustin je rekao: “Kad bi nam Bog bio shvatljiv, onda ne bi bio Bog!“ Zato mi u Boga i vjerujemo, volimo ga i živimo sukladno njegovim zakonima i zapovijedima, od kojih je na prvom mjestu zapovijed istinske ljubavi, jer Bog je ljubav.
Presveto Trojstvo: Ruka – Bog Otac, Jaganjac – Bog Sin, Golub – Duh Sveti
Bog je dva puta objavio svoje Presveto trojstvo. Prvi put prigodom Isusova krštenja (Lk 3,21-22; Mt 3,13-17; Mk 1,9-11), a drugi put u povodu Isusova preobraženja (Lk 9,28-36; Mt 17,1-8; Mk 9,2-8). O ovim objavama govore sva tri sinoptika, a i Ivan govori o trima Osobama: Ocu, Sinu i duhu Svetom, te o jedinstvu tih triju Osoba (usp. Iv 10,30-33; 14,16-23).
Luka piše: “Kad se krstio sav narod, krstio se i Isus. I dok se molio, rastvori se nebo, siđe na nj Duh Sveti u tjelesnom obličju, poput goluba, a glas se s neba zaori: ‘Ti si Sin moj, Ljubljeni! U tebi mi sva milina’!“ (Lk 3,21-22). Nabrojane su u ovome izvješću sve tri Božanske Osobe: Otac, Sin i Duh Sveti. Ovdje se Duh pojavio u obliku goluba.
Pticu goluba/golubicu stručnjaci smatraju najpametnijom pticom na planetu Zemlji. U Bibliji se spominje golub pismonoša, a golubica mira je navedena u starozavjetnom izvješću o općem potopu kad Noa pušta golubicu radi provjere općeg stanja s vodom: “Zatim ispusti golubicu da vidi je li voda nestala sa zemlje. Ali golubica ne nađe uporišta nogama, te se vrati k njemu u korablju, jer voda još pokrivaše svu površinu; on pruži ruku, uhvati golubicu, te je unese k sebi u korablju. Počeka još sedam dana pa opet pusti golubicu iz korablje. Prema večeri golubica se vrati k njemu, i gle! – u kljunu joj svjež maslinov list; tako je Noa doznao da su opale vode sa zemlje. Još pričeka sedam dana pa opet pusti golubicu: više mu se nije vratila.“ (Post 8,8-12).
U tekstu o događaju preobraženja isti evanđelist ovako piše: “Jedno osam dana nakon tih besjeda povede Isus sa sobom Petra, Ivana i Jakova, te uziđe na goru da se pomoli. I dok se molio, izgled mu se lica izmijeni, a odjeća sjajem zablista. I gle, dva čovjeka razgovarahu s njime. Bijahu to Mojsije i Ilija. Ukazali se u slavi i razgovarali s njime o njegovu Izlasku, što se doskora imao ispuniti u Jeruzalemu. No, Petra i njegove drugove bijaše svladao san. Kad se probudiše, ugledaše njegovu slavu i dva čovjeka koji stajahu uza nj. I dok su oni odlazili od njega, reče Petar Isusu: ‘Učitelju, dobro nam je ovdje biti. Načinimo tri sjenice: jednu tebi, jednu Mojsiju, jednu Iliji.’ Nije znao što govori. Dok je on to govorio, pojavi se oblak i zasjeni ih. Ušavši u oblak, oni se prestrašiše. A glas se začu iz oblaka: ‘Ovo je Sin moj, Izabranik! Njega slušajte!’ I upravo kad se začu glas, osta Isus sam. Oni su šutjeli i nikomu onih dana nisu kazivali što su vidjeli.“ (Lk 9,28-36). Ovdje glas govori iz oblaka.
Presveto Trojstvo: Bog Otac, Gospa s aureolom i krunom, Bog Sin, Bog Duh Sveti
Marko je ovako zapisao Očeve riječi: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Slušajte ga!“ (Mt 17,5), a evanđelist Matej je zapisao ove Očeve riječi: “Ovo je Sin moj, Ljubljeni! Slušajte ga!“ (Mk 9,7). U knjizi proroka Izaije imamo čitamo riječi, što ih možemo misaono i značenjski povezati s navedenim riječima iz Markova evanđelja, kao i s riječima ostalih evanđelista: “Pristupite k meni i počujte ovo: ‘Od početka nisam vam govorio tajno, i kad se zbivalo, bijah ondje.’ A sada me Gospod Jahve šalje s duhom svojim.“ (Iz 48,16). Ovo se odnosi na Logos, Riječ, Sina Božjega, na Drugu Božansku Osobu, što je potvrda jedinstva i slanja Riječi u liku čovjeka, Glasnika Boga Oca i njegova Duha.
Don Ilija Drmić
