Marinko Colnago, basist i jedan od osnivača legendarnih Novih fosila, jedini je član koji u ovom kultnom pop sastavu svirao od samih početaka, davne 1969. godine. Njegova životna i glazbena priča neraskidivo je vezana uz uspone, padove, ljubavi i gubitke benda koji je obilježio glazbenu scenu bivše Jugoslavije i Hrvatske, a čije pjesme i danas žive
U 83. godini nakon kratke i teške bolesti preminuo je Marinko Colnago, jedan od osnivača i dugogodišnji član grupe Novi fosili. Vijest je objavljena na njihovoj službenoj Facebook stranici.
– Dragi naši, s velikom tugom javljamo da nas je napustio naš dobri duh Fosila, naš dragi Marinko. Nedostajat će nam beskrajno. Marinko, zauvijek si u našim srcima, piše u objavi.
Marinko Colnago, basist i jedan od osnivača legendarnih Novih fosila, jedini je član koji u ovom kultnom pop sastavu svirao od samih početaka, davne 1969. godine. Njegova životna i glazbena priča neraskidivo je vezana uz uspone, padove, ljubavi i gubitke benda koji je obilježio glazbenu scenu bivše Jugoslavije i Hrvatske, a čije pjesme i danas žive.
Rođen 1942. u zagrebačkoj Petrovoj bolnici, Marinko je odrastao u kreativnoj obitelji. Majka Zora, Ruskinja iz Petrograda, bila je balerina i koreografkinja, dok je otac Ferante Colnago, Talijan iz Splita, bio uspješni nogometaš Hajduka i jugoslavenski reprezentativac. Obitelj se često selila, a nakon rata su živjeli u Zadru. Colnago se sjeća teških poslijeratnih dana i gladi, spominjući čak i krađu vreće mrkve s broda koji je dovozio pomoć, zbog čega ga je otac “namlatio kao vola u kupusu”, ali mu nije rekao da je vrati.
Nakon razvoda roditelja, s majkom je završio u Varaždinu. Tamo je, uz sina stanodavca mesara koji je svirao gitaru, naučio prve akorde. Glazbeni gen, kako kaže, naslijedio je i od djeda Aleksandra Gerasimova, violinista i kasnije snimatelja, fotografa i redatelja. Već s 15 godina osnovao je prvi bend, a glazba je postala njegov životni put.
Godine 1969., Marinko Colnago i bubnjar Slobodan Momčilović Moka, obojica tada članovi benda Kennedy Boys, odlučili su osnovati vlastiti sastav s originalnim pjesmama. Ideja se rodila u zagrebačkoj slastičarnici Junferica.
“Nama dvojici je bilo 27, 28 godina, našem saksofonistu 38, i zafrkavali smo se da smo za osnivanje benda stari kao fosili. S druge strane šanka nas je prisluškivao Arsen Dedić, koji nam je dobacio: – Pa nazovite se onda Novi fosili. Tako da nam je ime, zapravo, dao Arsen,” prisjetio se Colnago u intervjuu za Gloriju.
Prva postava bila je muška, no prekretnica se dogodila 1976. dolaskom pjevačice Đurđice Miličević (kasnije Barlović), a potom i klavijaturista i skladatelja Rajka Dujmića te gitarista Vladimira Kočiša Zeca. S Runjićevom “Diridondom” (1977.) i Dujmićevom “Sanjaj me” započeo je strelovit uspon. Albumi su se prodavali u dijamantnim nakladama, a Fosili su postali jedan od najpopularnijih bendova regije, često uspoređivani sa švedskom ABBA-om.
Nakon odlaska Đurđice 1982., u bend dolazi Sanja Doležal, donoseći novu energiju. Uslijedili su hitovi poput “Milena”, “Za dobra stara vremena”, “Ja sam za ples” (s kojom osvajaju 4. mjesto na Euroviziji 1987.). Tragična smrt Slobodana Momčilovića Moke 1985. bila je velik udarac, a na njegovo mjesto dolazi Nenad Šarić Brada.
Početkom devedesetih, bend se raspao. “Rajkovi poroci uzdrmali su stabilnost benda… Prema bendu se ponašao neodgovorno, stalno je radio probleme,” objasnio je Colnago kasnije. Sanja i Zec krenuli su u solo vode, a Marinko se morao snalaziti. “Morao sam od nečega živjeti pa sam razne pjevače vozio na nastupe, prodavao sam posuđe, usisavače, sladoled… Nikada me nije bilo sram raditi,” iskreno je priznao.
Velik dio života posvetio je supruzi Nadi, glumici i kasnije šaptačici u ZKM-u, s kojom je bio u braku gotovo 54 godine. Posljednjih šest godina njenog života nesebično se brinuo o njoj dok je bolovala od Alzheimerove bolesti. “Moja je Nada meni posvetila život… Tako da nisam imao nikakve dileme trebam li u toj bolesti biti uz nju: ja to nisam morao, ja sam to želio!” istaknuo je Colnago, koji je suprugu vodio i na probe i koncerte ponovno okupljenih Fosila (od 2005.). Nada je preminula 2018. godine.
Ponovno okupljanje 2005. donijelo je nove uspjehe, ali i probleme. Rajko Dujmić je, kako tvrdi Colnago, bez moralnog prava zaštitio ime Novi fosili i kasnije im, nakon novog razlaza 2014. (zbog Dujmićevog odbijanja potpisivanja ugovora o trijeznosti na nastupima), zabranio nastupe pod tim imenom.
“Jako sam ljut na Rajka… Ljut sam i zato što je zaštitio ime Novi fosili, na što nema nikakvo moralno pravo jer bend nije ni osnovao niti mu je smislio ime. Svaka mu čast na njegovim pjesmama, ali on za njih dobiva dobre tantijeme, a nama ugrožava egzistenciju,” ogorčeno je komentirao Colnago. Unatoč svim izazovima, smrti Moke, Đurđice, Brade i Rajka, te sporovima, Marinko Colnago, zajedno sa Sanjom Doležal i Vladimirom Kočišem Zecom, nastavio je nositi nasljeđe benda. Nastupali su pod imenom “Sanja, Marinko i Zec”, čuvajući uspomenu na dobra stara vremena i pjesme koje su obilježile generacije.
