Prošle godine je tiskana i izdana knjiga pod naslovom „Hercegovački suhozidi, zamrznuta priča u kamenu i nekadašnjem življenju i odnosu prema okolišu 1“ autora diplomiranog inžinjera rudarstva Frane Oreča i diplomiranog inžinjera građevinarstva dr. sc. Krešimira Šaravanje.
Riječ je o knjizi koju je teško smjestiti u neku kategoriji: ona je i znanstveni i istraživački rad, ona je i udžbenik, dakle znanstveno – nastavna literatura, ali je i literatura koja je itekako zanimljiva i publici koja ne dolazi iz tehničke struke, jer je pravo bogatsvo kulture, života i povijesti naših prostora.
Na skoro 300 stranica knjige s mnoštvom fotografija, njih skoro 600 koje ovu knjigu čine zanimljivom, obrađena je suhozidna baština.
Frano Oreč, jedan od autora knjige, predsjednik „Udruge Zvuk“ kamena koja je nositelj cijele ove priče o suhozidima je za naš radio istaknuo da je bilo jako teško napraviti ovu knjigu. „Mi o suhozidima imamo snimljeno oko 10 100 fotografija. Jako nam je teško bilo izdvojiti koje će se slike objaviti u ovom, prvom izdanju knjige. Mi smo kompletan istraženi materijal koji smo napravili na području Hercegovine podjelili na tri djela. I ovo je prva knjiga. Druga i treća bi trebale biti još veće ako budemo u mogućnosti skupiti potrebna materijalna sredstva za objavu. One će biti daleko bogatije i donijet će odgovore na pitanja zašto je čovjek pravio suhozide, zašto je živio od toga, koja mu je namjera bila… Ovo istraživanje je veliko i zahtijevno i mi smo toga svjesni, ali je to veliko bogatsvo nešega svijeta, pogotovo u Hercegovini, u ovom našom kršnom području koji je živio s kamenom i kamen koristio u svakom smislu svoga života. On je imao krevet od kamena, kuću, staju, svinjak, kokošinjac, korito i još druge neke posude. Ovo sve može biti primjer i je primjer u svijetu, ne samo suhozid nego život čovjeka s prirodom i korištenje prirode u pravom smislu. To je vrlo važno jer mi to danas nećemo da radimo i to je šteta“, kazao je Frano Oreč predstavljajući svoju knjigu. Istaknuo je da su ovoj knjigi predhodila su 32 znanstvena rada na temu suhozida.
Lokaliteti koji su obuhvaćeni knjigom „Hercegovački suhozidi, zamrznuta priča u kamenu i nekadašnjem življenju i odnosu prema okolišu 1“ protežu se od jednog dijela Livna pa sve to općine Ravno. „Prešli smo jedan dio Hercegovine, no ne i sve, ali one lokalitete koje smo smatrali najatraktivnijima. Ljudi su nam govorili gdje što ima. Negdje smo naišli na izuzetne suradnje, kao naprimjer kod načelnika općine Grude, Ravno i Tomislavgrada…, tako da je puno tih nekih faktora utjecalo što će se naći u knjizi. No, nismo išli s nekakvim političkim ili nekim drugim dogovorima, sadržaj je u njoj onaj za koji smo mislili da je najboji za jednu ovakvu knjigu. Ona je sada i jedna literatura predviđena za građevinsko – tehnički fakultet. Na tom fakultetu u Mostaru je osnovan i jedan izborni predmet „Baština iz kamena“ na osnovu ovih naših radova“, istaknio je Oreč.
Mi laici za suhozid odmah kažemo da je to zid koji je zapravo ograda ledina, njiva, vrtlova. No, u knjizi se obrađuju i nastambe, kuće, podzide cesta, poljodjelske terase, podbujične suhozidne pregrade, popločavanje kamenom… „Sve je to tu. I Još puno toga. Sve je to jedno bogatstvo. Npr. zanimljiv je bio prostor kada uđete u rastovačku brinu i tamo nađete jedan suhozid dužine 4 metra, a visine 10 metara. Na prvi pogled smo smislil da je dio ceste. No, ne može biti jer s obje strane su ljutine i tu cesta nema smisla. No, što je to bilo? Vrlo je zanimljiva namjena toga. Gore je Sobač sa svojim poljcem, a dolje Iovik sa svojim poljcem. I taj suhozid koji je tako debeo je ideja fra Živka Martića da se uspori udar vode… To je strašna ideja. Ili kad vidite suhozide koji su potporni zidovi cestama… Sve su to bile zanimljiv ideje u tadašnjim uvjetima života. Baš na tim suhozidima vi možete vidjeti jakost i sposobnost tadašnjih ljudi. Npr. dvije ograde ograđene suhozidima jedna do druge; jedna visoka pola metra, a druga metar i pol. Takvih primjera ima puno. A zašto je jeda ograđivao s pola metra visine, a drugi s metar i pol? Zato jer je ovaj prvi bio pogan, pa nije smio nitko prići ogradi, a ovaj drugi siromah je čuvao… “, priča nam Frano koliko se zapravo može isčitati o ljudima iz gradnje tih suhozida. Od nekih specifičnosti s područja oko Posušja, Oreč ističe male površine ograđene suhodizom, a poznate kao lučnjak, zatim, cestu od Gorice koja prelazi preko Posušja, a čija dionica između Osoja i Gorice ima 770 kolobrana koji su pažljivo i smisleno raspoređeni.
Govoreći o vještinama oko gradnje suhozida koje su imali ovdašnji ljudi, Oreč ističe da je velika šteta ih izgubiti u svakom mogućem smislu, jer su primjer i kulturne baštine, osobnosti pojedinaca, ali i fantastičan primjer suživota čovjeka s prirodom koji se pomalo s novim tehnologijama gubi. „Mi moramo prenijeti kako su živjeli naši preci. Zašto? Da se koristi priroda. Mi smo daleko otišli od prirode. Najveća vrijednost suhozida je ta što je on jedan odličan primjer spoja čovjekova uma i prirode i to smo ovom knjigom htjeli pokazati. Na tom tragu će biti i naše druge dvije knjige koje planiramo objaviti… “, kazao je Frano Oreč, autor knjige i zaključio da čovjek nije ovdje imao puno, nego samo taj kamen koji je i koristio.
