Na sve strane posuškog kraja raste drvo, ovo i ono, ali mnogi se stariji okreću prema hrastu, ili dubu, kako ga mnogi nazivaju. Što sve hrast znači – i drvo za grijanje, za namještaj, za hladovinu i priče. No, kipari i umjetnici od hrasta rade kiparske radove. To je na najbolji način uradio velemajstor Skokić iz Rakitna – rad se zove drvo života Malo sjevernije raste i bukva, a ima i kostela velikih.
No, posebno se spominje hrast podno h/Rastovače) koja se po hrastu i zove. Veliki je hrast i u Čitluku kod Željka, pčelara. Ima i na Topali dub-hrast gdje su se sastajali momci i cure na sijelima tijekom ljetnih večeri. Ima i orahovine, jablanova i drugog drveća, ali hrast je uvijek bio drvo života, kažu stariji Posušani i Posušanke jer se kresao za zimu i skupljalo lišće za potpalu. I tako priča teče dalje, a hrastovi stoljećima još „stoje“ uspravno i ne boje se ni žige, ni zime, a jedan s brda vučipolja potvrdi ni opasne korone. Posusje.info (pc)
