Posušje je mala općina koja je iznjedrila mnoge mlade nade u svim sferama društva. Ponosni smo na naše sportaš, glazbenike,umjetnike te oni obogaćuju naše malo mjesto i vraćaju nam osmijeh na lice. Kao jedna takva mlada nada, mladi umjetnik koji za svoje “oružje“ koristi olovku i papir je ona , za koju se u zadnje vrijeme, bore portali tko će prvi objaviti njezine tekstove. Dok ona ne odluči dati nama intervju , mi ćemo vas prepustiti uživanju u njezinom talentu.
Sretan sam-prošaptao je.
Zašto?upitala sam.
Zbog tebe,obitelji,prijatelja karijere svega.
Pokušavala sam se prisjetiti kada mi je netko zadnji put rekao da ga činim sretnom.
Njegove oči su odavale da je iskren.
Zar to nije bit postojanja? Zar se ne rodimo da nekog činimo sretnim i budemo sretni?
Odavno mi nitko nije rekao da sam razlog njegove sreće. Koliko je samo ljubavi bilo skriveno u njegovim očima i osmijehu dok mi je to govorio kao da je nešto najnormalnije. Nešto svakodnevno.
Mene su činile sretnom njegove oči dok sam se iz sekunde u sekundu zaljubljivala.
Nastaje li ljubav iz sreće ili sreća iz ljubavi?
U tom trenutku nije bilo bitno.
Njegove riječi bile su lijek za srce dok sam se zbilja pokušavala prisjetiti kada sam zadnji put osjetila toliku sreću zbog nečijih rijeci.
Njegove oči su odavale da je iskren..
I ti mene činiš-prošaptala sam onako kako prošapćeš najveću želju dok gasiš svijećice na torti.
Bio si svaka želja kada bi vidjela zvijezdu padalicu i svaka želja svjećice na torti.
Bio si svaki razlog moje sreće.
Samo sto to govorimo rijetko..
A baš “činiš me sretnim”priča sve ljubavi svijeta.
Zar to nije bit postojanja,biti sretan i činiti sretnim?
Zar nismo ovdje bas zbog toga? J.M.
