Nakon jedne ozbiljne priče u posuškoj glavnoj ulici dok je bilo toplo
razgovaralo se o prošlosti i sadašnjosti posuškog kraja, mlinicama i česmama
te starim kamenim kućama i školama. Gdje je sadašnji hotel bila je stara
osnovna škola puna đaka. Tu je bila i kinodvorana i česma. Bilo je puno
djece kao što je i u novim vremenima u velikoj posuškoj školi. No, priča se
“zadržala” na brojnijim obiteljim s više djece nego sada. U kući je bilo i
po petero i više djeca, a sada znatno manje. Znano je da su neka posuška
sela i naselja vrlo malobrojna. Novi brakovi su novoga stil jer je daleko
manje novorođene djece u kućama.
-Kuće su bile male i tisne, a puno dice. Sada su kuće velike a malo je
naše dičice, tvrde stariji Posušani. U Rakitnu smo sreli dvije mlade udane
prije tri godine i rekle su kako imaju po jedno dijete. Takvih je slučajeva
puno na sve strane. Ima ipak izuzetaka pa i obitelji s punom kućom vesele
dičice, kako kažu bake koje su imale i po desetero sinova i kčerka. Posušje
se raselilo kao i drugi krajevi u Hercegovini, ali ima nade, dobrih pomaka
u razvoju i jače volje da se ostane tu na svom tvrdom kamenu. To potvrđuje i
naša posuška gangaška pisma – Na kamenu rodila me mati, tu ću radit, pivat i
ostati.
Posuski.info (pc)
