U gotovo cijelom posttranzicijskom razdoblju smatralo se da Hrvatska ima nedovoljno fleksibilno radno zakonodavstvo, štoviše, da je njegova rigidnost glavni krivac za lošu situaciju na tržištu rada. S ulaskom Hrvatske u EU uslijedila je reforma zakonodavstva o zaštiti zaposlenja, a što je ona donijela, analizirala je Iva Tomić, znanstvena suradnica Ekonomskog instituta, u radu “Employment protection reforms and labour market outcomes in the aftermath of the recession: Evidence from Croatia”.
Za njega je dobila ovogodišnju nagradu Zaklade prof. dr. Marijan Hanžeković, koja već 20 godina promiče znanstveno istraživanje u području financija. Rad je ocijenjen kao najbolji u kategoriji redovnih radova, a uz diplomu i medalju Tomić je dobila i 50.000 kuna. Nagradu su joj uručili upraviteljica Zaklade Katarina Ott, novi ravnatelj Instituta za javne financije Vjekoslav Bratić te Dora Hanžeković iz odvjetničkog društva Hanžeković & Partneri.
Za najbolji studentski rad ove je godine odabran “A stochastic forecast for the Croatian pension system” Ivana Tomaša, studenta ZŠEM-a koji je trenutačno na studijskoj godinu na Sveučilištu Tilburg u Nizozemskoj. Uz diplomu je dobio i 15.000 kuna.
Rezultati analize Ive Tomić pokazuju da su promjene radnog zakonodavstva prije svega utjecale na porast privremenog zapošljavanja, a utjecaj na ukupnu zaposlenost vidljiv je tek u kasnijem razdoblju. Prije zakonskih promjena privremeno zapošljavanje u Hrvatskoj, koje, uz klasične ugovore na određeno vrijeme, čine i sezonski i povremeni poslovi preko ugovora o djelu te autorski i studentski ugovori, činilo je 12 do 13 posto ukupnog broja zaposlenih. To je niže od prosjeka EU, koji je na razini od 13 do 14 posto. Međutim, do 2017. godine udjel privremeno zaposlenih u Hrvatskoj dosegnuo je 22 posto i tek se ove godine počeo blago smanjivati.
- Istraživanje sugerira da su te zakonske izmjene imale određen diskrecijski skok jer je u tom razdoblju počeo rasti broj zaposlenih na određeno, a broj ukupno zaposlenih nije se povećavao, nego se povećao tek kasnije – objašnjava Tomić.
Vlada je najprije u ljeto 2013. godine liberalizirala privremene ugovore i pojedine odredbe o kolektivnom otpuštanju, a godinu dana potom novi je Zakon o radu liberalizirao odredbe o ugovorima na neodređeno vrijeme. Kod privremenog zapošljavanja glavni je problem što postoji velika vjerojatnost da će na takvim, slabo plaćenim poslovima završiti žene, mladi, stranci, slabo obrazovani i samci iz ruralnih područja.
Osim neizvjesnosti i nezadovoljstva na poslu koje nosi privremeno zapošljavanje, ono predstavlja problem i za razvoj ljudskog kapitala: zaposleni na određeno vrijeme u pravilu ne dobivaju dodatnu edukaciju ili obuku. Osim toga, dodaje Tomić, nesigurnost posla vjerojatno utječe i na migracije stanovništva, u smislu dodatnog poticanja emigracije.
Iako literatura sugerira da nakon ulaska na tržište rada putem privremenih ugovora o zapošljavanju slijedi stalno zaposlenje, to se u Hrvatskoj nije dogodilo.
- Do te prenamjene nije došlo jer smo nakon izlaska iz recesije i dalje imali visok udjel zaposlenih na određeno vrijeme, štoviše, on se nastavio povećavati – objašnjava Tomić.
Liberalizacija zakonodavstva, uz oporavak ekonomije, u konačnici je ipak dovela do povećanja ukupne zaposlenosti. Međutim, parcijalna reforma, usredotočena isključivo na liberalizaciju privremenog zapošljavanja, u suštini je “kontraproduktivna” jer je potaknula povećanje udjela ugovora na određeno bez povećanja ukupne razine zaposlenosti.
Recesija je razotkrila brojne slabosti na tržištu rada, uključujući i rigidnost plaća s obzirom na to da se prilagodba u najvećoj mjeri odvijala putem smanjivanja zaposlenosti. U svakom slučaju, analiza koju je provela Tomić predstavlja i dodatni poticaj “za evaluaciju javnih politika”.
Ova mlada znanstvenica rođena je Posušanka. U Posušju je završila osnovnu školu i opću gimnaziju, a zatim se upisala na Ekonomski fakultet u Zagrebu. – Bila sam dobra učenica i matematika mi je dobro išla, no razmišljala sam više o studiju sociologije ili politologije. Naposljetku, odlučila sam upisati ekonomiju misleći da ću se baviti marketingom i biznisom, ali nisam ni pomišljala na znanstvenu karijeru – prisjetila se Iva Tomić. – No, već na drugoj godini studija zainteresirala sam se za znanost zahvaljujući načinu na koji je tadašnja asistentica Marijana Bađun, koja sad radi na Institutu za javne financije, prezentirala makroekonomiju. Stoga sam na trećoj godini izabrala smjer makroekonomije koji upisuje svega pet posto studenata jer svi ostali upisuju smjer poslovne ekonomije – dodala je Iva Tomić.
Studij ekonomije završila je s prosjekom ocjena od 4,9, a nakon diplome poželjela je ostati na Ekonomskom fakultetu. No, nije bilo mogućnosti za to pa se javila na natječaj u Erste banci gdje se zaposlila u sektoru za upravljanje rizicima.
– Posao mi je bio zanimljiv i dobro sam se slagala s kolegama. No, pokolebala sam se nakon razgovora s prof. Ivom Bićanićem s Ekonomskog fakulteta koji je smatrao da trebam izabrati znanstvenu karijeru. Naposljetku, javila sam se na natječaj na Ekonomskom institutu – rekla je Iva Tomić.
Kao znanstvena novakinja Ekonomskog instituta Iva Tomić provela je pripremni semestar za doktorski studij iz ekonomije na CERGE-EI u Pragu gdje je dobila i stipendiju za doktorat. Ipak, iz privatnih razloga odlučila se na doktorski studij na Ekonomskom fakultetu u Ljubljani.
– U Ljubljani su taman osnovali međunarodni studij na engleskom jeziku s profesorima iz Praga, Beča, Izraela, SAD-a… Da biste izašli na obranu doktorske disertacije, morali ste imati barem jedan rad objavljen u časopisima koje pokriva baza Web of Science (WoS) što je ipak pritisak da se poboljša kvalitet istraživanja. Za moju karijeru bilo bi mnogo bolje da sam otišla na doktorat na neki fakultet u Zapadnoj Europi. Naime, na Zapadu je doktorat iz ekonomije baziran na matematici i ekonomiji, a nama nedostaju takva znanja. Stoga moje mlađe kolege potičem da svakako doktoriraju na Zapadu – naglasila je Iva Tomić te se kritički osvrnula na stanje u našoj ekonomskoj znanosti.
– Mogu raditi pet puta više od kolega i imati pet puta više radova, ali dok su kriteriji niski, imat ćemo istu plaću i ista priznanja. To nije poticajno za mladu i ambicioznu osobu – istaknula je Iva Tomić. – Primjerice, početkom ove godine dobila sam ugovor za znanstvenog suradnika i sad imam pet godina do izbora za više zvanje ili eventualnog reizbora za ovo zvanje. Po sadašnjim nacionalnim kriterijima, mogu dolaziti na posao, dobivati plaću i ne raditi ništa, a u dvije godine stignem nadoknaditi sve to kako bih napredovala u više zvanje. No, moram pohvaliti Ekonomski institut koji je nakon nekoliko godina rasprava pojačao interne kriterije za napredovanje – dodala je dr. Tomić. – prenosi poskok.info
posuski.info
