Mimohodom koji je krenuo iz Buhinih Kuća, viteškog prigradskog naselja, polaganjem vijenaca te misom zadušnicom koju je na groblju Topala predvodio fra Velimir Bavrka, viteški župnik, u Vitezu je obilježena 30. godišnjica pokolja koji su nad Hrvatima, civilima i pripadnicima HVO-a počinili pripadnici Armije RBiH ojačani elitnim postrojbama MUP-a RBiH, piše portal Večernjeg lista BiH.
Sredstva se nisu birala
Najmlađa žrtva njihova krvavog pohoda na Buhine Kuće bio je Danijel Grbavac, koji je s nepune dvije godine ubijen u očevu naručju. Prije toga zločinci su mu na kućnom pragu ubili majku, ali i brojne druge civile, žene i starce. Pripadnici HVO-a te postrojbi Specijalne policije “Munje” nakon zarobljavanja ubijeni su na posebno okrutan način. – Ja sam prvi ušao u kuću u kojoj su se nalazila masakrirana tijela devetorice mladića, pripadnika Munja. Ono što sam zatekao je stravičan prizor. Prije nego što su ih pobili, mučili su ih na posebno okrutne načine, udarali ručnicima u kojima je bilo staklo, tjerali da grizu komade drva na kojima su nekima od njih ostajali zubi – ispričao nam je jedan od svjedoka zločina, pripadnik HVO-a koji je sudjelovao u borbama za Buhine Kuće. Zbog onoga čemu je svjedočio naš sugovornik, zločin u Buhinim Kućama jedan je od najtežih počinjenih nad Hrvatima središnje Bosne u 316 dana dugoj opsadi tijekom koje se oko 70 tisuća Hrvata u Lašvanskoj dolini nalazilo u potpunom okruženju daleko brojnijih postrojbi nekoliko korpusa Armije RBiH i dobrovoljaca iz islamskih zemalja.
Zločin nad Hrvatima u Buhinim Kućama događa se 18 dana nakon krvavog Banjaka u Križančevu Selu kada su pripadnici Armije RBiH ubili 64 Hrvata. U pokušaju sloma obrane viteških branitelja izvode nekoliko napada na crte obrane u Vitezu. Nakon što im je 9. siječnja 1994. godine uspjelo u ranim jutarnjim satima pod okriljem guste magle probiti crte obrane Prve bojne Viteške brigade, pripadnici Armije RBiH i MUP-a upadom u Buhine Kuće presijecaju prometnicu Busovača – Vitez. Tako dijele Lašvansku dolinu na dva dijela, što bi u kratkom vremenu dovelo do potpunog sloma obrane hrvatskih branitelja u ovoj enklavi. Jedan od ciljeva agresora bio je i spojiti se s položajima u Vranjskoj nedaleko od Buhinih Kuća. Sredstva se nisu birala, a svaki korak koji su napravili pripadnici Armije RBiH i MUP-a uprljan je krvlju hrvatskih civila, djece, žena i staraca, dok su zarobljeni pripadnici HVO-a i Specijalne policije “Munje” imali “poseban” tretman. Prilikom upada u Buhine Kuće ubijeno je 27 Hrvata. Ubijani su u svojim domovima, bez oružja, a među žrtvama su brojna djeca, žene i starci. U ranijim te borbama za vraćanje Buhinih Kuća pod nadzor HVO-a, koje su trajale još desetak dana, gine još devet hrvatskih branitelja, a mnogi su ranjeni, tako da je ukupan broj žrtava Buhinih Kuća 36.
Nekažnjeni zločin
Među braniteljima koji su živote položili za obranu Buhinih Kuća su i članovi zapovjedništva Treće bojne Viteške brigade HVO-a Dragan Grabovac Galeša i Željko Matković. U borbama za Buhine Kuće teško je ranjen te je dan poslije ranjavanja preminuo i Josip Plavčić Đokac, jedan od brojnih heroja obrane Lašvanske doline. Grčevitu borbu hrvatskih branitelja u Lašvanskoj dolini rasteretit će branitelji Lepeničke doline, koji krajem siječnja izvode Bitku za Zavrtaljku na planini Zahor. Dio snaga Armije RBiH preusmjerava se na to područje olakšavajući obranu Lašvanske doline. – Napad na Buhine Kuće bio je jedan od posljednjih pokušaja sloma obrane Lašvanske doline. Buhine Kuće vraćene su nadljudskim naporima i uz ogromne žrtve. Način na koji su pobijeni, posebno pripadnici Munja, ovaj zločin svrstava među najkrvavije u središnjoj Bosni. Nažalost, i ovaj je zločin ostao nekažnjen iako smo mnogi davali iskaze i svjedočili o svemu što smo vidjeli i doživjeli u Buhinim Kućama. Ja sam također više puta svjedočio – kazao nam je svjedok zločina i sudionik bitke za Buhine Kuće, koji zbog svega proživljenog ne želi da mu se javno spominje ime. •
