Prema podacima portala Numbeo, najveće svjetske baze podataka o troškovima života, životni troškovi u BiH u odnosu na zemlje regije su najniži, a sa tim se sigurno ne bi složili bh. građani, jer cijene robe i usluga stalno rastu, a plaće bh. građana ne prate skoro svakodnevna poskupljenja.
Naime, prema podacima Numbea, procijenjeni mjesečni troškovi četvoročlane obitelji su 2.849 KM, a za jednu osobu oko 850 KM, i to bez stanarine, a kada uzmemo u obzir da je, prema podacima Agencije za statistiku BiH, prosječna plaća u BiH u novembru 2021. godine iznosila oko 1.000 KM, jasno je da građani bh. jedva krpe kraj s krajem.
Republička agencija za statistiku jučer je objavila podatke da je ukupan indeks potrošačkih cijena u Srpskoj, u prosincu 2021. godine, u odnosu na prethodni mjesec, viši za 0,5 posto, dok je u odnosu na prosinac 2020. godine u prosjeku viši i za 5,9 posto. Nadalje su naveli da je prosječna mjesečna plaća nakon oporezivanja u Srpskoj isplaćena u prosincu 2021. godine iznosila 1.038 KM te da je nominalno veća za šest posto, realno za 0,1 posto.
“Dok je u odnosu na studeni 2021. nominalno veća za 0,8 posto, a realno za 0,3 posto”, naveli su u Agenciji za statistiku RS, dodajući da je prosječna mjesečna bruto plaća u studenom prošle godine iznosila 1.587 KM.
Prema mišljenjima ekonomskih stručnjaka, ali i sindikalaca i Udruženja potrošača, BiH je siromašna zemlja, koja ima veliki uvoz strane robe, te se procjenjuje da sigurno oko 50 posto obitelji ima nedostatak sredstava za normalan život.
Prema mišljenju Aleksandra Ljuboje, ekonomskog analitičara, bh. društvo je siromašno društvo. On kaže kako je to počelo mnogo ranije, jer je naš individualni i društveni standard veoma nizak.
“On je izašao iz socijalističkog društvenog uređenja, a ratom smo uspjeli razoriti ono malo gospodarstva i razbiti jedinstveno tržište”, rekao je Ljuboja za “Nezavisne novine”, dodajući kako kao rezultat toga imamo stalno siromašenje stanovništva, veoma krhke državne sustave i društveni standard.
“Kada tome dodamo pandemiju, monopolizam i internacionalni globalizam, dolazimo do činjenice da roba koju uvozimo, a uvozimo sve više, prvo nema isti kvalitet kao roba koju koriste strane države, a da su cijene gotovo iste”, kazao je Ljuboja. Dodao je da su plaće već godinama veoma niske i imaju mala povećanja, a sa druge strane, roba ima visoke cijene.
“Dolazimo u poziciju da smo siromašno društvo sa ograničenim mogućnostima zadovoljenja svih svojih potreba, pa i onih egzistencijalnih”, naveo je Ljuboja.
