Ovim blagdanom otpočinje korizma, četrdesetodnevnica s pet nedjelja koje se u puku nazivaju ovako: 1. Čista, 2. Pačista, 3. Bezimena, 4. Srjedoposna, 5. Gluha. Cvjetna nedjelja ili Cvjetnica jest Nedjelja Muke Gospodinove, kojom otpočinje Veliki sveti tjedan, u kojem su posebno naglašeni Veliki četvrtak, Veliki petak i Velika subota. Kad kažemo da korizma traje 40 dana, onda mislimo samo na korizmene svagdane, a ne na nedjelje, jer s nedjeljama je 46 dana! Stoga se nedjeljama ne posti ali niti se previše jede. Naš narod kaže: Nedjelja ne da postu na se.
Na Čistu srijedu strogi je post i nemrs. U narodu postoji izreka: “Čista srijeda – čisti crijeva.“ Za vrijeme svete mise svećenik obavlja čin pepeljanja nad svim prisutnim vjernicima.
Uoči Čiste srijede, na poklade uvečer, sve se posuđe u kući pralo lukšijom (lug, cijeđ, lukšija). Svrha takvoga pranja posuđa bila je da se s njega ukloni svaka moguća masnoća. U pola noći nastupio bi strogi post i nemrs, te bi tekao život bez maski, kako pokladnih tako i izvanpokladnih, odnosno svakidašnjih u tijeku jedne crkvene ili pak građanske godine.
Riječ pepelnica dolazi od riječi pepeo koji se dobivao paljenjem maslinovih grančica prošlogodišnje Cvjetnice. Pepelnica je pučki naziv blagdana kojim otpočinje korizma, a službeno se i liturgijski zove Čista srijeda. Tada se vrši pepeljanje u znak prihvaćanja korizmene pokore. Međutim, postoji riječ pepelnica što se odnosi na bolest koja u početcima ljeta zahvaća vinovu lozu i mora se liječiti raznima načinima. Kriva je uporaba riječi pepelnica umjesto riječi pepeljara, što je kamena, metalna ili staklena posuda u kojoj se otresa pepeo od cigara i cigareta i u koju se odlažu opušci.
Nadbiskup Želimir Puljić pepelja vjernike.
Upotreba pepela raširena je u većini starih religija. On se često spominje zajedno s prahom. U Starom Zavjetu na više mjesta u različitim životnim okolnostima spominje se pepeo kao znak krhkosti, prolaznosti, smrti. Job, da bi pokazao kajanje drugima i samome sebi, sjeda u pepeo i posipa njime glavu (Job 42,6; usp. i Jona 3,6). To je obred kojim se svjesno prihvaća patnja, prolaznost i smrt. Ovo znamenje pokore služi kao izraz tuge čovjekove koja je prouzročena nekom nesrećom. Prezrena se Tamara posipa pepelom i Židovi kojima prijeti smrt (2 Sam 13,19). Spomenutim postupkom želi se pokazati kajanje za svoje grijehe i u kakvo su stanje dovedene osobe, ljudi svojim nedoličnim postupcima, grijehom. Job ide dotle da se hrani pepelom (Job 30,19). A Jeremija veli: “Kćeri moga naroda, kostrijet pripaši, pospi se pepelom i nariči!“ (Jr 6,26).
Kršćanstvo je već u prvim stoljećima svoga postojanja uzelo pepeo kao znak pokore i obraćenja. Teški grješnici bili su posuti pepelom, obučeni u pokornička odijela i to je znak početka pokore koja će trajati četrdeset dana koliko traje korizma. Pokoncilska liturgija preporuča posipanje pepelom na Čistu srijedu i poziva vjernike na post, molitvu, pokoru i dobra djela. Nazočnim vjernicima u crkvama na misama na Čistu srijedu posipa se pepeo po glavi u znaku križa izgovarajući ove riječi: “Obratite se i vjerujte evanđelju“ (Mk 1,15), ili: “Sjeti se, čovječe, da si prah i da ćeš se u prah vratiti!“ (Post 3,19). Posuti se pepelom znači vršiti neku vrstu javne ispovijedi, pokore. Čovjek priznaje da je grješan i tako želi postići Božje milosrđe. Svaki onaj koji tako priznaje svoju slabost, grješnost i tvrdo odluči pripustiti se nekom vidu pokore, pobijedit će grijeh i smrt. Vjernici se posipaju pepelom te se time podvrgavaju najvećoj istini da je čovjekov život na ovome svijetu prolazan, a nakon ovoga prolaznoga života što završava smrću slijedi vječni život s Bogom. Čovjek nije ništavilo, niti se vraća u ništa, kako nas uče neki filozofi, čovjek je netko i vraća se nekome, Bogu kako nas uči Crkva.
Pepeo posut po glavi nema nikakve čvrstoće, dovoljan je lagani vjetar da ga odnese. Njegovo kratko i lagano posipanje ima svoju jaku poruku koja se dugo nosi u svijesti i koja se pamti. Činom pepeljanja potrebno je da se ljudska oholost skrši pred Bogom i da se prizna ljudska slabost, grješnost. Bog je čovjeka stvorio za život, radost, svetost, a ne za smrt, besmisao. Čista srijeda ili Pepelnica je dan bez odlaganja. Potrebno je ostaviti sve obveze, poslove i u to vrijeme doći u crkvu na misno slavlje i ponizno pristupiti obredu pepeljanja s čvrstom odlukom da ćemo korizmeno vrijeme provesti u postu, pokori, molitvi i dobrim djelima, te tako doživjeti Krista patnika koji nosi svoj križ i o Vazmu doživjeti radosni susret s uskrsnulim Kristom.
U ovo vrijeme otpočinju i poljodjelski radovi i traju kroz cijelu korizmu. Imamo i zanimljivu pjesmu koju bi mladići pjevali kad su radili: “Muka gorka Gospodina…, kopaj, pobro, do kolina!“ Rad je sastavni dio života i on je bio neizbježan, a uvijek se znalo uz rad i zapjevati, a u korizmi pokornički: Gospin plač, uz obavljanje pobožnosti Križnoga puta. Ilija Drmić
