Prepoznajući potrebe vremena i vrednujući različita sredstva komunikacije, sada već sveti, papa Pavao VI. prije 55 godina, točnije 2. travnja 1964., osnovao je Papinsko vijeće za sredstva društvenoga priopćavanja.
S pojavom novina u današnjem obliku u 19. stoljeću u Rimu su osnovane i dnevne crkvene novine pod vodstvom Svete Stolice – Osservatore Romano 1861. godine. U 20. stoljeću u Katoličkoj Crkvi dogodio se pravi procvat različitih medija. Tako su redom osnivani: Libreria editrice vaticana (Vatikanska izdavačka knjižara) 1926. godine; Radio Vatikan 1931. godine; Sala Stampa della Santa Sede (Tiskovni ured Svete Stolice) 1939. godine; Pontificia Commissione delle Comunicazioni Sociali (Papinsko povjerenstvo za društvene komunikacije) koje će 1964. godine postati Papinskim vijećem za sredstva društvenoga priopćavanja; Centro televisivo vaticano (Vatikanski televizijski centar) 1983. godine; Servizio internet vaticano (Vatikanski internet servis) 1995. godine, te Fotografski servis 2006. godine. Svi ovi uredi reformom pape Franje od 27. lipnja 2015. objedinjeni su u Dikasterij za komunikaciju.
Motu proprij (papinski dokument na vlastitu inicijativu) In fructibus multis. Prateći brzi razvoj medija u 20. stoljeću na osobit način radija, kinematografije i televizije pape su pokušavale odgovoriti na taj izazov uviđajući priliku za navještaj Radosne vijesti. Tako je najprije Pio XII. u siječnju 1948. osnovao Papinsko povjerenstvo za savjetovanje i razmatranje crkvenih filmova s vjerskim ili moralnim temama koje je iste godine promijenilo naziv u Papinsko povjerenstvo za didaktičku i vjersku kinematografiju. Zbog ubrzanog razvoja filma i sve jačeg utjecaja na svakodnevni čovjekov život ovo vijeće od 1952. godine dobilo je novo ime: Papinsko povjerenstvo za kinematografiju. Dvije godine poslije, točnije 1954. godine ponovno je promijenjen naziv povjerenstva u Papinsko vijeće za kinematografiju, radio i televiziju da bi neposredno prije Drugoga vatikanskog sabora, 1959. godine, papa sv. Ivan XXIII. i novoosnovanu vatikansku filmoteku stavio pod okrilje ovoga Vijeća.
Za vrijeme trajanja samoga Koncila, sada već sveti, papa Pavao VI. motu proprijem In fructibus multis, prije 55 godina, točnije 2. travnja 1964., osnovao je Papinsko vijeće za sredstva društvenoga priopćavanja. Tako se osnutak ovoga vijeća može promatrati izravnim plodom Sabora što je jasno naznačeno i u prvom broju ovoga motu proprija (papinski dokument na vlastitu inicijativu).
Zadaće Vijeća. S obzirom na zadaću novoosnovanog vijeća Papa mu je bio namijenio ulogu da štiti interese katoličke vjere, bude odgovorno za pitanja vezana uz kinematografiju, radio i televiziju, kao i za dnevne i periodične novine. Također, svrha mu je i promicanje onih inicijativa koje Apostolska Stolica smatra prikladnim u području komunikacije (usp. In fructibus multis, br. 8).
Osim toga, kao bitna uloga vijeća spominje se i pomoć ordinarijima, u duhu koncilske obnove, u obavljanju njihovih pastoralnih aktivnosti na području masovnih medija, a sve pod krilaticom sv. Ivana XXIII. koji je crkvenim sredstvima komuniciranja stavio istinu kao prvotni postulat rada, te zapisao: “Radeći za istinu, radimo i za ljudsko bratstvo.“
Prigodom osnivanja Papinskog vijeća za sredstva društvenog priopćavanja Pavao VI. bio je svjestan kako će za rad jednog takvog ureda biti nužna sredstva, ali isto tako i pomoć stručnjaka iz područja komunikologije, te je i u samom motu propriju (papinu samopobudnom dokumentu) najavio kako će ih Apostolska Stolica povremeno pozivati kako bi doprinijeli što boljem radu Vijeća.
Uza sve ostale zadaće ovaj ured održavao je bliske veze, te je surađivao i sa svim drugim dikasterijima Rimske kurije, ali je isto tako u posljednjih više od 50 godina javnosti prezentirao dokumente crkvenog učiteljstva, te neke od najvažnijih odluka pojedinih kongregacija i ureda Svete Stolice.
Ustrojstvo Vijeća. Formalno-pravno Papinsko vijeće za sredstva društvenog priopćavanja osnovano je 1964. godine, ali je ono nastavilo tradiciju Papinskog povjerenstva za savjetovanje i razmatranje crkvenih filmova s vjerskim ili moralnim temama iz 1948. godine. Zanimljivo je da je kroz to vrijeme od osnutka pa sve do 1969. godine na čelu vijeća bio nadbiskup mons. Martin John ‘Connor. Tako se i u čelnoj osobi pokazao taj kontinuitet koji traje od 1948. godine. Nakon njega na čelu Vijeća u svojstvu predsjednika bilo je još pet nadbiskupa, zatim svećenika i drugih djelatnika.
Dio Dikasterija za komunikacije. Uz već spomenute zadaće zbog kojih je ovo Vijeće i osnovano također je bilo zaduženo i za izdavanje dokumenata koji su iznosili crkvene stavove o pojedinim pitanjima u mass medijima. Tako su objavili smjernice za svećeničke kandidate o uporabi sredstava društvenih komunikacija; kriterije za ekumenski i međureligijski dijalog na području društvenih komunikacija; pastoralni odgovor na pojavu pornografije i nasilja na internetu; etička pravila u oglašavanju, te o etici na internetu…
Kroza svoj rad Papinsko vijeće za sredstva društvenog priopćavanja nastojalo je uvijek ići u korak s vremenom, te ponuditi odgovore na aktualna pitanja i izazove. Od 2015. godine ovo Vijeće djeluje pod Dikasterijem za komunikacije kojega je osnovao papa Franjo kao sastavni dio Rimske kurije, te mu je povjerena reorganizacija cjelokupnog komunikacijskog sustava Svete Stolice. Dikasterij okuplja sve stvarnosti koje su se na različite načine do sada bavile komunikacijom kako bi bolje odgovorili potrebama misije Crkve.
(Dražen Kustura, u: 53. Svjetski dan sredstava društvenih komunikacija…, Sarajevo, 2019., str. 15-18)