Na bujnom grmu pauk je ispleo široku mrežu. Čekao je plijen. Jedna neiskusna i brzopleta mušica zaplela se u nju. Pokušavajući se izvući, još se više zapletala.
– Gospodine pauče, pustite me, molim vas! Ja sam bezazlena, malena muha.
– Nisam te ja zvao u svoju mrežu. Priznaj, sama si uletjela! Gdje ti je bila pamet? Drzak je pauk.
– Nisam pazila. Mislila sam da smo prijatelji, gospodine pauče.
– Ti si mislila?! Hm! Prijatelji? Kako si naivna?
– Ali nisam zla.
– Čuješ li ti sebe, mala? Danas nema prijatelja! Upamti, bitan je interes! Nisam ja uzalud pleo toliku mrežu, naivko!
– Ali, mislila sam da na zemlji ima mjesta za svakoga. Ja trebam prijatelje. Pa nitko ne može živjeti bez prijatelja. Uporna je muha.
– Ti opet vrtiš isto. Ti si… naporna! Ima mjesta, ludice, ali ne u mojoj mreži. Imaš krila. Čemu ti služe? Idi, leti!
– Kako, gospodine pauče?
– Tvrdoglavka! Ona bi prijatelje? Pratiš li trendove i ovo vrijeme? Mala brbljavice, čitaš li ti išta?
– Čitam, gospodine pauče.
– Da čitaš, znala bi kako se pauci hrane.
– Ali, ja čitam samo nježne, romantične priče i lijepe pjesme.
– Ti si, mala, iz nekog drugog vremena. Da bar ja imam krila, iiiiiii.
– Pustite me, nisam vam ništa loše učinila.
– Ha, ha, ha. Naivna glavo, bolje ti je šutjeti. Ako ćemo pošteno, nisam ni ja tebi. Tko te drži?
Dok oni raspravljaju, jedan veliki kukac, veći od pauka i muhe skupa, naleti i prekide njihovu raspravu. Zgrabi pauka i u trenu ga proguta. Muhu kao da nije ni primijetio, ili je nije želio primijetiti. Ona se i dalje borila za život, ali nije uspjela izvući se iz mreže i odletjeti. Uginula je u paukovoj mreži.
– Čudni su i tajanstveni putovi života. Lako je postati nečiji plijen. Grm, svjedok svega, tužnim glasom progovori.
Grane mu se saviše kao da su se postidjele zbog svega što se dogodilo. A jedna grana, puna zelenog lišća, tiho je prošaputala kako tajna života i jest u tomu da ga ne uništavamo.
– Kako okrutno. Sve je moglo biti ljepše, bezbolnije, drugačije, ali… ali… Drhtala je grana na laganom povjetarcu.
Poslije je grm čuo veseli cvrkut ptice. Poželio je da na njegovim granama svije gnijezdo u kojemu će se izleći mladi ptići, ali ona je imala svito gnijezdo visoko u krošnji staroga hrasta.
U međuvremenu, drugi pauk je već započeo plesti mrežu. Na susjednom grmu, veliki kukac se zadovoljno oblizivao i sve promatrao. Planina je zaklonila sunce. Padao je mrak, a tišina pokrila krajolik. Novi dan nosi nove izazove.
Miljenka Koštro
