U povodu 13. nedjelje kroz godinu – B (27. lipnja 2021.) razmišljamo o ozdravljenju jedne bolesne žene i uskrišenju kćeri nadstojnika Jaira u Kafarnaumu prema opisu evanđelista Marka (5,21-43) u usporedbi s Lukom (Lk 8,40-56).
Isus okuplja mnoštvo muškaraca, žena, mladih i djece, te bolesne, nemoćne…
Marko pripovijeda o tome da je Isus ponovno lađom preplovio jezero s jedne obale na drugu, te je odmah stigao silan svijet, tj. mnoštvo naroda koje je znalo da u lađi plovi njihov Spasitelj. Zato su ga dočekali da ga vide, dodirnu, čuju, da im pomogne u rasterećenju od svih unutarnjih nevolja duše i da ih ozdravi u tijelu, jer uvijek među njima ima bolesnih, nemoćnih i opsjednutih. Najednom je na obali istupio jedan od nadstojnika sinagoge poimence Jair. Inače, nadstojnika je moglo biti u nekom mjestu od tri do sedam, što je ovisilo o broju žitelja, a nadstojnici su se brinuli za redovnost i urednost odvijanja bogoslužja subotom u sinagogi. Ovdje se radi o Kafarnaumu kao gradu Galileje na Genezaretskom jezeru, gdje je Isus proveo najveći dio svoga mesijanskog djelovanja, a i ova se zgoda tu dogodila. Jair je omogućio Isusu češće nastupanje u kafarnaumskoj sinagogi, te je promatrajući ga i slušajući i sam povjerovao u Mesiju i njegovo poslanje u ovome svijetu. On je odgojen i odrastao u svojoj vjeri, drevnoj predaji i u Mojsijevu zakonu. Prihvativši Isusa, pada mu pred noge naočigled svima nazočnima na obali i usrdno ga zamoli da dođe u njegovu kuću i na njegovu umiruću kćerkicu stavi ruke kako bi ozdravila i još živjela. Ta vjera potaknula ga je da Isusa dovede u svoju kuću svojoj umirućoj kćeri. I Isus čuvši sve to, pođe s njima. Pratio ga je donekle sav taj sabrani narod gurajući se oko njega i pritišću ga da nije ni mogao normalno hoditi.
U toj množini puka bila je neka žena koja je bolovala 12 godina od krvarenja što se događalo i između menstrualnih ciklusa, a to je određeni zdravstveni poremećaj koji joj je stvarao veliki problem, kako za tijelo i za dušu tako i za društveni i vjerski život. Osim toga, ona je doživjela i određene nevolje, patnje, trpljenja od mnogih liječnika kojima je išla plaćajući im za liječenje i lijekove, te tako razdala sve svoje novčane zalihe, a ništa se nije popravilo njezino zdravstveno stanje, čak joj je u datim trenutcima bivalo i gore. Nije ovo kritika liječništva koje tada i nije moglo rješavati neke bolesti, nego realan iskaz bolesne, nemoćne, iznemogle i siromašne osobe koja je sve svoje zalihe novca istrošila tragajući za zdravljem. I danas ima neizlječivih bolesti ali opet uvažavamo znanje liječnika i s njima tragamo za ublaženjem bolova i izlječenjem, a sve je povezano i s troškovima.
Slika se nalazi u Katakombama Marcelina i Petra u Rimu, a potječe iz prve polovice 4. st. Bolesna žena klečeći pokušava dodirnuti skute Isusove haljine da bi ozdravila. Slika je bez ikakvih ukrasa. Istaknuta je usredotočenost na dvije glavne osobe: na Isusa, te bolesnu i domalo ozdravljenu ženu.
Ova je žena svojim problemom zaustavila nakratko Isusov hod prema Jairovoj kući i njegovoj bolesnoj kćerkici s 12 godina zemaljskoga života. Naime, ona se u jednom trenutku odostraga dotakla Isusove haljine jer je bila uvjerena da će se dogoditi njezino ozdravljenje ako se samo dotakne njegovih haljina. I odmah je osjetila da je krvarenje prestalo i tako osjeti da je oslobođena od zla.
Isus je osjetio u dubini svoga bića da je iz njega izišla sila, te se okrenuo i upitao: “Tko se to dotaknu mojih haljina?“ Malo je razgledao i vidio je ženu koja je bila u veliku strahu i trepetu zbog toga što je bila svjesna da je svojim dodirom onečistila i Isusa za subotnu službu u hramu. Unatoč svojoj neugodnoj bolesti ona je bila svega svjesna i bolesti i poteškoća s tadašnjim poimanjima obredne čistoće, pa je zbog toga pristupila bliže Isusu bacivši se preda nj, te mu je rekla sve to kako i jest. Isus joj je nato odgovorio: “Kćeri, vjera te tvoja spasila! Pođi u miru i budi zdrava od svojega zla!“ Ovdje je također oslovljava riječju kći, što znači da je ta osoba rođena i preporođena u vjeri.
Dok se sve ovo zbivalo pred tolikim mnoštvom sabranoga naroda, najednom je stiglo izaslanstvo od kuće Jairove s porukom da mu je kći umrla, te mu savjetovaše da više ne muči Učitelja. Isus je sve to čuo, pa prišavši nadstojniku Jairu, rekao mu je: “Ne boj se! Samo vjeruj!“
Isus je odmah žurno krenuo prema nadstojnikovoj kući s Petrom, te dvojicom braće Jakovom i Ivanom, a drugima nikome nije dopustio. I došavši u Jairovu kuću, zatekli su osobe u buci i glasnom plaču i naricanju. Tada im je rekao da prestanu s tom bukom, plačem i naricanjem jer djevojčica nije umrla nego je zaspala i spava. Nazočni su mu se smijali misleći kako prebrzo zaključuje o njezinu sveukupnom stanju sa zdravljem tijela i sa stanjem duha.
Istjeravši ih sve iz sobe (teško je prihvatiti da ih je izbacivao kao ono u Hramu), gdje je bila djevojčica, a potom uđe k njoj s njezinim ocem Jairom i njezinom majkom, te sa svojim pratiocima. Uze je za ruku govoreći: “Talita, kum!“ A ta rečenica znači: “Djevojko! Zapovijedam ti, ustani!“ I ona odmah ustade, te poče hodati. Svi nazočni s čuđenjem su sve motrili i ostali su zadivljeni ovim događajem. Isus im je rekao da o ovome ništa ne pripovijedaju, jer ne želi senzaciju, te zapovjedi da djevojci dadnu jesti kako bi se malo okrijepila i živnula za daljnji ovozemni oblik života.
Slika prikazuje Jairovu dvanaestogodišnju kćer koja je umrla,
a Isus ju je vratio u život
Evanđelist Luka (Lk 8,40-56) pripovijeda gtovo isto kao i Marko, a obojica opsežnije od Mateja. Marko ipak ima više svojih izričajnih posebnosti. Tako djevojčica je kod Marka kćerkica, a kod Mateja i Luke kći, te Luka veli da je ta kći jedinica. Ona je kod Marka na umoru, a kod Mateja i Luke ona je umrla i sl. U Lukinu izvješću na Isusovo pitanje:“Tko me se to dotaknu?“, Petar je odgovorio: “Učitelju, mnoštvo te gura i pritišće.“ Ovo je blaga tvrdnja i obrazloženje dodira i guranja. A kod Marka imamo ovakvo izvješće o tome guranju: “A učenici mu rekoše: ‘Ta, vidiš kako te mnoštvo odasvud pritišće i još pitaš: ‘Tko me se to dotaknu’?“ (Mk 5,31). Ovdje osjećamo određenu učeničku ljutnju što je nastala iz konkretne i nezgodne situacije sveopćega guranja sabranoga i znatiželjnoga naroda, koji je Isusa dočekao na obali jezera “jer su ga svi željno iščekivali“ (usp. Lk 8,40). Nadalje, kod Luke imamo ovu rečenicu koja je nešto drukčija od iskaza Mateja i Marka: “’Dijete, ustani!’ I povrati joj se duh i umah ustade, a on naredi da joj dadu jesti.“ (Lk 8,54-55).
Iz ovoga se vidi da je Isus moćan povratiti duh koji je napustio tijelo. To se dogodilo dvanaestogodišnjoj djevojčici isto kao i Lazaru kojega je Isus uskrsnuo vrativši mu duh u tijelo nakon četiri dana proboravljena u grobu (usp. Iv 11,1-16). Kad Isus govori da djevojčica spava, on misli i izražava se biblijskim načinom, a to je da se smrt uspoređuje sa snom, što je mnogo blaža tvrdnja, a riječ smrt sastavljena je u hrvatskom jeziku od 4 suglasnika: s-m-r-t, što odaje teško izgovorljivu riječ, potom i činjenicu koju označava. No, na kraju ipak je riječ o smrti, prestanku ovozemnoga boravka duha u tijelu i preseljenje duše u drugo Božje stanje života. Ili ovdje se na zemlji stvarno zaspi tvrdim snom, a istovremeno se probudi u drugoj nebeskoj stvarnosti. Svakako, smrću izlazi duša iz tijela i ne umire, te je kod Boga, a tijelo postaje nemoćno i kao takvom podložno je raspadanju, a u konačnici ipak će uskrsnuti.
Isus uzima ruke umrle djevojčice i diže je s postelje vrativši joj život
don Ilija Drmić
