“U RATU od 1992. do 1995. godine u Bosni i Hercegovini je ubijeno oko 100.000 ljudi, a raseljeno je više od dva milijuna. Tragovi ovog ‘etničkog čišćenja’ mogu se pronaći samo ako znate što tražite”, piše Süddeutsche Zeitung (SZ), prenosi Deutsche Welle.
“Banja Luka, glavni grad Republike Srpske. Grad ima 180.000 stanovnika i epicentar je novog vala nacionalizma na Balkanu. Političari bosanskih Srba godinama su, uz potporu ruskog predsjednika Vladimira Putina, radili na kolapsu ove države, stvorene Daytonskim mirovnim sporazumom iz 1995.: neophodne, glomazne konstrukcije koja je zamrznula ratno stanje u to vrijeme umjesto da je otklonila uzroke rata”, piše list.
List navodi da Milorad Dodik, član Predsjedništva BiH, uz podršku Moskve sve odlučnije pili krhku konstrukciju zajedničke države.
“A sada, nakon što je Rusija izvršila invaziju na Ukrajinu, Dodik demonstrira svoju bliskost s ratnim huškačem Putinom, protivi se tome da se Bosna i Hercegovina priključi europskim sankcijama Rusiji. Prošli tjedan razgovarao je telefonom s ruskim ministrom vanjskih poslova Lavrovom, a obje strane su ponovile međusobnu podršku.
Međunarodna mirovna misija EUFOR, koju Moskva već duže vrijeme pokušava ukinuti putem Vijeća sigurnosti UN-a, odlučila je iz čiste predostrožnosti povećati broj svojih vojnika u BiH s 500 na 1100. Prijeti li nakon Ukrajine još jednoj europskoj zemlji novi rat? I kakvu ulogu u tome ima Putin?” pita se Süddeutsche Zeitung.
“Nema naznaka vojne pripreme”
“Činjenica je da trenutno nema naznaka da itko u regiji bilo što vojno priprema. Čak je i Milorad Dodik posljednjih dana postao upadljivo miran. Neki kažu da ga je brutalnost ruske invazije na Ukrajinu navela na razmišljanje. Osim toga, obećao je podržati ukrajinske izbjeglice novcem, kao i “teritorijalni integritet Ukrajine”.
Prije nekoliko dana na jednom mostu osvanuo je transparent: “Slava Rusiji”. Međutim, u gradu nije bilo većih proruskih skupova, za razliku od Beograda, glavnog grada susjedne i prijateljske Srbije. Ipak, čuje se od starijih ljudi da sada kupuju brašno, tjesteninu, ulje, flaširanu vodu. Tijekom posljednjeg rata, koji je trajao gotovo četiri godine, mnogi su ljudi ostali bez zaliha nakon samo nekoliko tjedana. Oni barem glad ne žele ponovno iskusiti”, piše SZ.
I zaključuje: “Bilo da su muslimani ili kršćani, oni ovdje zapravo imaju druge brige: inflaciju, nezaposlenost. Stariji sad opet kupuju vodu, tjesteninu i ulje. Nikad se ne zna.”
