Ove godine naš nogometaš Nikola Leko bilježi izvrsne rezultate u dresu HNK Čapljine. Prometnuo se u prvo ime HNK Čapljine ali i cijele prve lige FBiH. Zbog svega toga sve je veća zainteresiranost medija i većih klubova za angažman ovog mladog i talentiranog veznjaka. Što o svemu tome kao i o drugim pitanjima misli sam Nikola, pročitajte u daljnjem tekstu.
- Nikola, ove godine si u dresu Čapljine zablistao. 7 golova u polusezoni za veznog igrača je jako veliki uspjeh. Kako komentiraš svoj polugodišnji nastup?
Pa da, slažem se, jedna je odlična polusezona iza mene i posebno kvalitetan pripremni dio iz kojeg bi izdvojio osvojeni turnir u Slavonskom Brodu…
Da dobra statistika za veznjaka, uglavnom sam zadovoljan svojim igrama iako ima još prostora za napredak, a ti golovi su samo dodatni motiv za rad.
- Već se dosta priča o tvom odlasku na kraju sezone, postoje li neke konkretne ponude?
Da, imam par ponuda sada na polusezoni… prvoligaških, premijerligaških ali i drugih… Međutim još sam igrač HNK Čapljine i maksimalno sam koncentriran na svoj klub i obveze, a naravno, ako se nađe prihvatljiva ponuda za sve 3 strane, da postoji mogućnost mog odlaska.
- HŠK Posušje ove godine bilježi odlične rezultate i priča se uveliko o ulasku u Prvu ligu FBiH. Pratiš li svoj matični klub i ima li možda nekih opcija za pojačanje domaćih redova? Tvoje iskustvo i nastupi u prvoj ligi sigurno bi bili od velike koristi.
Naravno da pratim igre svojih prijatelja i bivših suigrača i normalno da mi je drago da su prvi. Sigurno da bi pomoglo moje iskustvo igranja, međutim mislim da sam sazreo za rang više i da to ne bi bio korak naprijed, iako u nogometu je sve moguće.
- Osim nogometa studiraš i Fizičku kulturu. Koliko to utječe na treninge i je li moguće sve stizati?
Da, studiram na FPMOZ-u Kineziologiju i prošlu godinu sam uz dosta truda uspio stići na obje strane, iako mi je nogomet bio malo u drugom planu…ipak sam sad odlučio “zamrznuti” faks i maksimalno se posvetiti nogometu,pa ću vidjeti, mislim da je moguće ali treba puno truda i napora, posebno u vrhunskom sportu.
- Tko je najviše utjecao na razvoj tvoje karijere? Tko ti je nogometni uzor?
Pa jako teško pitanje,bilo je tu stvarno dobrih trenera, od Šekija, Lea Sliškovića, Ivana Oreča, Damira Ramljaka, Ante Nenadića, Tonija Kovača, Marija Knezovića, Tonija Karačića, Denisa Ćorića, Željka Kopića…Od svakog samo naučio ponešto, ali kad bih nekog morao izdvojiti onda su to brat i otac koji su mi sigurno najveća podrška. A nogometni uzor, Luka Modrić svakako!
- Kad bi mogao birati, u koji klub iz liga petice bi se volio preseliti?
Hm…najviše preferiram Bundesligu i taj stil igre, tako da je to jedan od bundesligaša, ali polako sve u svoje vrijeme. 🙂
- Što možeš preporučiti našim nogometašima iz mlađih kategorija? Sigurno si mnogima pravi uzor.
Mladima bih poručio prije svega da se bave sportom, ne mora to biti nogomet, ponajprije radi zdravlja ali između ostalog sport povezuje ljude i daje puno toga dobroga. I naravno da vjeruju u sebe i budu uporni do kraja u onome sto pokušavaju jer ne ide ništa preko noći i onako kako zamislimo.Uz sve to mislim da je bitna i vjera u Boga koji nam je sve dao,prije svega zdravlje, bez kojeg ništa nije moguće.
