Bivši trener Dinama, Zoran Mamić, za razliku od svoga brata Zdravka Mamića, nema profil na Facebooku. No to ne znaju stotine ljudi koji ga prate i koji ga imaju za “prijatelja” na profilu koji nosi njegovo ime. Upravo tu činjenicu da Mamića nema na društvenim mrežama objeručke koristi nepoznata osoba ili više njih, koje u njegovo ime šalju šarolikom krugu znanaca, prijatelja, ali i neznanih ljudi, u inboks srdačne pozdrave i lažne poslovne nogometne ponude, piše Jutarnji list.
– Bok, kako ste danas? Nadam se da se 2022. već pokazala kao sjajna godina za vas. Evo poslovnog prijedloga. Dogovorio sam se s Dinamom da donosim nove i mlade talente iz cijeloga svijeta u akademiju Dinama u Zagrebu. Dinamo je zatražio da predstavim nekoga u obliku FIFA Pro agenta da se legalno zauzme za tu djecu i potpiše ugovore, kako bi se izbjeglo kršenje pravila o potpisivanju stranih igrača mlađih od 18 godina. Zbog onoga što se dogodilo prošle godine, što je dovelo do moje ostavke u Dinamu, zasad neću imati nikakve veze s nogometom, dok se ne budem mogao legalno vratiti nogometnom poslu. Mogu raditi iza kulisa. Postoji 10 mladih talenata i svaki ugovor bi koštao $100.000. Od tih klinaca možete profitirati 15% kao agent, ako ih legalno dovedete u Dinamo na potpis – poruke su koje u Mamićevo ime stižu na različite adrese.
– Nemam ni profil ni stranicu na Facebooku. Dok sam bio u Emiratima, imao sam službeni Instagram, ali sam i to ugasio. Nikad me nisu zanimale društvene mreže, a od prošloga ljeta me 100-tinjak osoba kontaktiralo jesam li to ja koji objavljujem statuse i pišem im te sulude poruke. Ne želim da netko nasjedne, ali ne znam kako se braniti od toga. Poruka je svakakvih: ‘Bok, kako si’, ‘Jel’ sve u redu kod tebe?’, a u posljednje vrijeme počele su prštati i lažne poslovne ponude.
Vrhunac je neka žena iz Posušja, koja je kod nekog američkog odvjetnika ovjerila dokument i koja meni tobože pomaže da iz neke kineske banke prebacim sedam milijuna dolara u banku u Posušju pa skuplja okolo novce jer troškovi tog transfera novca koštaju. Šokiran sam svime. Stvara se ružna slika o meni – kaže za Jutarnji Zoran Mamić,
kojega smo kontaktirali nakon što smo doznali za “njegove tajne skaut pothvate”.
Policiji to još nije prijavio. A prijatelj Zdravka Mamića, koji njemu vodi njegove društvene mreže, redovito urgira na Facebooku i prijavljuje lažne Zoranove profile. No oni se opet, kaže Mamić, pojave.
Na upit o pravosudnoj trakavici u kojoj su on i brat, Zoran Mamić ponavlja kako i dalje želi služiti kaznu u Bosni.
– Hrvatska me još uvijek nije službeno odbila u smislu da kaznu služim u BiH, već je to plasirano kroz medije. U zadnjih 10 godina podnesena su 154 zahtjeva osoba s dvojnim državljanstvom za služenje kazne u BiH i 153 su odobrena, jedino moj još nije obrađen. Ignoriraju me, a bilateralni sporazum postoji. Nisam ja pisao taj zakon.
Kroz medije ispada da je BiH obećana zemlja za bjegunce, ali službeni podatak Ministarstva pravosuđa govori da 30 posto ljudi osuđenih u BiH traži odsluženje kazne u RH, a ne obrnuto. Situacija je suluda. Ja sam u BiH već osam mjeseci, a mogao sam odslužiti dio kazne da je Hrvatska pristala – napominje još Mamić pojašnjavajući kako kaznu ne želi služiti u RH iz sigurnosnih razloga i maltretiranja. Za njega su predvidjeli, otkriva još, odsluženje u glinskoj kaznionici koja “nema veze s kaznenim djelima za koja je osuđen”.
– Javne osobe izložene su linču i maltretiranjima i ja to ne želim dopustiti. A znate i sami što se sve događalo s navijačima, sa Zdravkom, pa pucanjem u brata. Za nas u hrvatskim zatvorima po tom pitanju nema sigurnosti. Za sud u Strasbourgu imamo šest mjeseci vremena tako da je to iduća instanca u koju vjerujemo – zaključio je Mamić, inače osuđen na četiri godine i osam mjeseci zatvora zbog izvlačenja, zajedno s bratom Zdravkom, oko 116 milijuna kuna iz GNK Dinama.
Podsjetimo, braća Mamić su povodom pravomoćne presude osječkog Županijskog suda, kojom su osuđeni zbog izvlačenja novca iz Dinama na osnovu aneksa ugovora o profesionalnom igranju s Lukom Modrićem i Dejanom Lovrenom,
podnijeli ustavnu tužbu smatrajući da im je tijekom sudskog postupka povrijeđen niz prava. Točnije – od prava na utvrđenje činjenica, ocjenu dokaza, pravo na obrazložene sudske odluke u pogledu činjeničnog stanja, pravo na odgovarajuće vrijeme i sredstva za pripremu obrane, pravo okrivljenoga da sudjeluje u postupku, pravo na jednakost oružja, pravo na zaštitu osobnoga i obiteljskoga života sve do prava na mirno uživanje imovine.
No osim toga, Mamići su, što je javnost najviše zanimalo, kao sporno naveli i ulogu predsjednika sudskog vijeća Županijskog suda u Osijeku koje je donijelo nepravomoćnu presudu protiv njih, Darka Krušlina, a u kontekstu optužbi za traženje mita, odnosno afere “USB”. Naime, Zdravko Mamić je nakon donošenja prvostupanjske presude USKOK-u poslao USB stick sa svojom izjavom na kojoj je trojicu osječkih sudaca, među ostalima i Krušlina, optužio za traženje i primanje oko 400.000 eura mita kako bi ga oslobodili, pa je USKOK prije nekoliko mjeseci protiv te trojice sudaca otvorio istragu zbog primanja mita, ali i protiv braće Mamić. Ustavni sud u konačnici je odbio tužbe Mamićevih pred kojima su, pak, nove sudske bitke. U odsutnosti.
